Nikada nije kasno - modeli jednog penzića

[Stanley]

Railfan sam doslovce od malih nogu (i penzići su nekada bili djeca), a vlakovi su me prvi put fascinirali pedesetih godina prošlog stoljeća u Ivanić Gradu.
Od 1956. do 1965. stanovao sam u Savskoj 52, s izravnim pogledom sa kuhinjskog balkona na nasip kod rasputnice Trešnjevka. Na tom nasipu smo se i sanjkali, naročito u ''rašljama'' prema današnjoj Ciboni. Pri čemu su vlakovi prolazili na koji metar od nas. Ne trebam naglasiti da sam se nagledao svega i svačega, počevši od gotovo svih serija parnjača preko dolaska prvih dizelki 661 (bile su u sastavu teretnih vlakova i pod ceradom) do ponekog izvanrednog događaja. A kasnije mi je omiljeno šetalište bilo prugom Samoborčeka do ložione Črnomerec, pa dalje uz prugu do Vrapča i natrag.
Ovaj kratki uvod služi kao ilustracija mog zadovoljstva što sam u društvu ljudi kojima mogu reći da volim željeznicu, a da me ne gledaju kao da sam sišao s uma.
Moj dodir s malim željeznicama počeo je kada mi je mama kupila na Trešnjevačkom placu vlakić izrađen od drva - jedna parnjača i dva otvorena vagona, naravno bez pruge. Stariji će se možda sjetiti tih šarenih vlakića. U vagone sam kao teret stavljao prazne bočice od injekcija (kao klinac sam bio boležljiv i moj veleštovani leđni nastavak pamti podosta bliskih dodira s iglom).
Na male željeznice ponovo sam se napalio spremajući se za mirovinu. Za prijevremeni odlazak ponuđena je više nego obilata otpremnina, Pošte mi je nakon 35 godina ionako bilo na vrh glave, pa sam 31. prosinca 2009. upisao svoj zadnji radni dan. Dio otpremnine namijenio sam za povratak nikad ugasloj strasti - maloj željeznici.
Prije oproštajne fešte pitao me kolega Josip Pupić, predsjednik Hrvatskog sindikata telekomunikacija: - Kaj 'oćeš da ti kupimo kao poklon? - Rekao sam mu: - Startset H0 i bez glupih pitanja. - Nije bilo vremena da se kupnja obavi pa su mi dali kuvertu s pozamašnim iznosom, dovoljnim i za startset i za još poneki vagon kao privagu. U siječnju 2010. već sam bio u Viru pri Domžalah i vratio se s pozamašnim plijenom. Dalje je samo curilo (što bi rekao Daco: infekcija čini svoje), a izvori dobave bili su modellbahnshop.lippe i MOKO.
Naravno, imao sam u planu i maketu, prostor je već bio izmjeren uzduž i poprijeko, ali su se obiteljske prilike nažalost promijenile i sada je status quo. Od makete još nisam odustao, pa ako zdravlje posluži…
Na drugim railfanovskim i modelarskim forumima stavljao sam slike svojih modela kronološkim redom nabave, a ovdje ću ih postaviti po skupinama. A nakupilo se toga u ove četiri godine: 7 lokomotiva, 27 putničkih i 51 teretni vagon. Na svim modelima, bez obzira na proizvođače, su standardne kopče Roco.
Za početak ide sekcija za vuču. Najprije parnjače, jer je para za mene bila i ostala zakon. Sva tri modela su Roco:

DB 01:



DB 52 (JŽ 33):



DB 57 (JŽ 35):



Slijede dizelke. Moj favorit je Đuran, a razlozi su uspomene iz mladih dana. Prvi je iz startseta Piko:



SŽ 642 MOKO:



JŽ 643 MOKO:



A ovog Herkulesa Roco sam svojedobno naciljao prvenstveno zbog cijene od samo 69 €. Inače lijep i solidan modelčić:



(Slijede nastavci)

[Stanley]

Prikaz kolekcije nastavljamo s putničkim vagonima (plus poneki službeni i poštanski). Najprije oni koje ja zovem novijom generacijom, a modelari stručniji od mene bi ih valjda svrstali u epohu IV.

Najprije A.C.M.E JŽ, komada tri:







Zatim Roco DB, komada dva:





I Piko DB, komada dva:





(Nastavak sutra)

[Stanley]

Nije baš sutra, ali važan je kontinuitet.

A.C.M.E FS:



Dva Tillig ČSD:





Dva Tillig MAV:





Roco PKP:

[zinzi]

Lijepi modeli. Uopće nisu penzionerski. Samo tako dalje

[Stanley]

U skupljanju modela odlučio sam se pretežno za epohe III i IV (uz poneku digresiju gore-dolje), jer je to vrijeme koje me najviše vezalo uz željeznicu. Pa slijedi kolekcija vagona starijih tipova.

LS Models CIWL. Koštao je k'o Svetog Petra kajgana, ali mi nije žao ni jednog eurocenta:



Dva vagona Roco DB:





Fleischmann DB, kupljen od MOKO-a na akciji:



Roco DB:



A.C.M.E JŽ:



Kud će suza neg' na oko pa je Poštarčina u Miru kupio dva poštanska vagona. Prvi je Roco:



Drugi je Liliput (jedan od samo dva vagona koje sam kupio rabljene):

[Stanley]

Ima i dvoosovinaca za lijepu kratku garnituru. Prva dva su Roco:





Pa dva Fleischmann:





Tillig:



Ovaj ljepotan je Piko. Nije da se baš uklapa u garnituru, no nisam mu mogao odoljeti. Uostalom, trebali ste vidjeti putničke vlakove na JŽ ranih šezdesetih, tu je bilo svega i svačega:



(Slijede teretni vagoni)

[Daco]

"Nikada nije kasno" - uzrečica kojom potvrđuješ da se i u penziji možeš baviti kolekcionarstvom i nadoknaditi dio propuštenoga zadovoljstva u hobiju!

[Stanley]

U teretnom voznom parku najviše je vagona iz epoha IV-V. Prvo slijede cisterne.

Prvih šest su za tekući teret. Četiri Piko plus po jedna Brawa i Roco:













I jedna za plin (Piko):

[Stanley]

Pa šest za kontejnere (Piko, Roco, Fleischmann):

[Stanley]

Otvoreni vagoni (prvi Brawa, svi ostali Roco):