Mali Indus mi je bio toliko simpatičan da sam ga zamolio za zajedničku fotografiju:

U jednom trenutku je upala nova bulumenta srednjoškolaca i to željezničkog smjera. Ti su već bili nestašniji. Probleme su počeli praviti uz dioramu Riječke pruge kod Delnica gdje su počeli vozikati autobus. Upao sam među njih i lijepo ih zamolio da ne diraju izloške, na što je usljedilo hihi-haha i neki dečec je predamnom pritisnuo autobus, valjda kao poruku ''ko te šljivi stari''. Onda sam morao upotrijebiti svoje iskustvo načelnika izviđačkog odreda, a ono govori da ponekad treba i podići glas: - Još jedan neka pipne bilo koji izložak i svi ćete van. - Za svaki slučaj zamolio sam i profesora da pripazi na svoje učenike.
Molim da se ovo ne tumači kao neko busanje u prsa, ja samo vršim svoju dužnost i ispunjavam obavezu prema tuđem vlasništvu na način kako ja to shvaćam. Amen.
Ovo su naši nestašni budući željezničari:

I za kraj još jedno lijepo prisjećanje na današnji radni dan. Baka i deda su doveli svog unučića na izložbu i proveli dosta vremena, a stigli smo i ugodno popričati i objasniti neke detalje oko izložaka. Kako to zna biti još jednom smo otkrili koliko je svijet mali - davnih godina bili smo gotovo susjedi kod Britanca (za neupućene Britanski trg u Zagrebu):

Dežurstvo sam napustio sat ranije od predviđenog prema rasporedu jer nas je bilo šest ''domaćih'' prema dva posjetitelja, a imao sam i neke obiteljske obaveze. Time je okončano moje sudjelovanje na izložbi kao službene osobe, a veselim se ponovnom susretu u subotu.