I evo nas u Velikoj Gorici:





Robno skladište odavno nije u funkciji:



Jedna sličica iz prometnog ureda:

''Živog'' teretnog prometa nažalost nije bilo, ali sam u kolodvoru nabrojao 17 Habbins-a:









Malo se zavirilo i u putnički prostor, koji je vrlo uredan i čist:

Jedan od dječjih crteža izloženih u čekaonici:



Stiže mi vlak za povratak:



Pozdrav od vašeg izvjestitelja:



Malo opširnije:

http://www.zeljeznice.net/forum/index.p ... /?p=601499

Novi Marof 4. listopada 2018.

Jučer sam iskorisio lijep dan za još jedan izlet na prugu. Ovaj put sam se odlučio za Novi Marof, koji je ni kriv ni dužan postao terminalni kolodvor za putničke vlakove između Zagreba i Varaždina. Doduše samo privremeno, dok traje remont pruge oko Krušljevca. Putovao sam vlakovima 3004 i 3013.
Novi Marof je međukolodvor na regionalnoj pruzi R201 Zaprešić - Čakovec, na kilometarskom položaju 71+313. Od susjednog kolodvora Budinšćina u smjeru Zaprešića udaljen je 14,5 km, a od kolodvora Turčin u smjeru Čakovca 11,4 km. Najveća dopuštena brzina vlakova je 45 km/h, a najveća dopuštena duljina na 2. i 3. kolosijeku 178 m. Novi Marof je najkraći kolodvor na čitavoj pruzi.

U Novi Marof sam doputovao ovom Macosom, koja će se vratiti u Zagreb kao vlak 3011:



Zgrada kolodvora:





Nekoliko slika sa kolodvora:

Novi Marof ima status grada u okviru Varaždinske županije, a obuhvaća 23 naselja. Prema popisu stanovništva 2011. godine Grad je imao 13.246 stanovnika, od čega u samom naselju Novi Marof 1.956. Prošetao sam gradom i posjetio neke lokacije, a prvi je bio dvorac Erdödy izgrađen 1776. godine u kasnobarokno- klasicističkom stilu. U XIX. stoljeću je oko dvorca uređen park s brojnim autohtonim i egzotičnim biljnim vrstama, koji je 1962. godine zaštićen kao spomenik parkovne arhitekture. Godine 1923. obitelj Erdödy je napustila Novi Marof, a dvorac je pretvoren u bolnicu i tu ulogu ima i danas.

Dvorac Erdódy:



Kip božice Minerve ispred dvorca:



Motiv iz središta ovog lijepog gradića:



Posjetio sam i ovu ustanovu...



... u kojoj sam razgledao zanimljivu izložbu ''Tradicija i blago Japana'' koju je priredila fotogrupa učenika Druge gimnazije iz Varaždina:

Moj vlak za povratak je već bio u kolodvoru:



Moćna ljepotica vrijedna više od jedne fotografije:





U kolodvor se dokotrljala i mašinerija sa remonta pruge kod obližnjeg Krušljevca:

Nekoliko slika sa povratnog putovanja, a na prvoj je Mađarevo:



Između Mađareva i Podruta:





Podrute:





Opširnije:

http://www.zeljeznice.net/forum/index.p ... pada-2018/

Od Vrapča do Brežica, 9. listopada 2018.

U utorak sam bio u Brežicama da obavim neki poslić za moju kćer. Kako nema prekograničnih putničkih vlakova morao sam iskombinirati put. Bilo mi je besmisleno ići vlakom na Glavni kolodvor i sjesti u brzi vlak do Dobove, autobus pogotovo nije dolazio u obzir, pa sam se odlučio za varijantu koju su neki već iskušali - prigradskim vlakom od Vrapča do Harmice, pješice cestom Rigonce - Dobova i u Dobovi na vlak za Brežice. Od granice do kolodvora Dobova ima oko tri kilometra, za starog izviđača u još uvijek dobroj formi gotovo da je lagana šetnja.

Za početak dvije jutarnje slike iz stajališta Vrapče:





Kao što sam se pribojavao, već oko Zaprešića upao sam u maglu koja me pratila čitavo vrijeme. Sunce se pojavilo tek kada sam se vraćao.

Vlak kojim sam doputovao u Harmici:



Granična rijeka Sutla/Sotla:



Naprijed u maglu:

Nekako je ljepše kada se u magli nazire ovo:



Konačno pred ciljem prve pješačke etape:



Putnički vlak Dobova - Ljubljana imao je klasičnu garnituru:



I eto me za šest minuta u Brežicama: