Kad sam ujesen 2008 saznao da se priprema velika izložba maketa i modela prilikom 40-godišnjce Kluba željezničkih modelara Zagreb, počeo sam razmišljati o tome što bih ja mogao izložiti. 90 % mojih izrada, prerada i sl. nalazilo se u privatnim zbirkama od Trsta preko Zagreba i Ljubljane, Beča i Klagenfurta sve do Lübecka na sjeveru Njemačke. Ono malo što sam imao kod kuće nije bilo baš reprezentativno za ovakovu priliku. Ideju sam dobio jednog jutra: Samoborček, popularna Zagrebačka željeznica koja je nekoliko generacija prije mene, a i moju generaciju prevozila iz vručeg i sparnog grada u zelenilo i svježinu Samobora i okolice, na Šmidhenovo kupalište ili Breganu. Vlak kojim smo mi zagrepčani snabdjevani sa svježim voćem i povrčem, jajcima i kokicama, a ponajviše svježim sirom i vrhnjem. Sam sam se zaprepastio od veličine ove pomisli, ali vremena je bilo dovoljno i poceo sam raditi. Kažem – raditi, jer ja planirati recimo ne znam, odnosno iskreno rečeno žao mi je vremena potrošenog na planiranje, kad unaprijed znam da ću napraviti onako kako mi intuicija i misao nalažu u danom momentu. Zamislio sam modularnu maketu u S obliku, s tim da ću neke karakteristične objekte napraviti doslovno u mjerilu prema originalima. Ponajprije to su stari i novi Samoborski kolodvor u Zagrebu, zatim stanica u Samoboru, te tada već nepostojeći most preko Save čiji je jedan dio uništen bombardiranjem u II Svj. Ratu, a kasnije nadomješten drvenom improvizacijom koja je postala stvarnost i kao takova ostala do posljednjeg dana. Na 9 modula veličine 50 x 100 cm uspio sam prikazati neke karakteristične točke na ovoj pruzi,a od objekata koji su napravljeni prema raspoloživim fotografijama ubrajam oba kolodvora u Zagrebu, skladište izmedju stare i nove stanice, radionicu i pomoćne objekte uz stari kolodvor u Zagrebu, zgrade oko križanja pruge sa Novom cestom, postaju na križanju sa Selskom cestom, nekadašnju staničnu zgradu u Podsusedu, stari Podsusedski most, (zbog veličine modula skraćen za samo 12 cm u odnosu na 1:87, a ipak dugačak puna 2 m), te naposljetku staru staničnu zgradu i restoran u Samoboru. Takodjer sam se pridržavao i rasporeda kolosjeka u obje stanice, a pri izradi sam se služio i sa originalnim nacrtima pruge i objekata koje mi je na uvid dao Muzej u Samoboru. Naravno, uz to sam napravio i model popularne “Srebrne strijele” te nekoliko putničkih i teretnih vagona i jedne parnjače. Cijele maketa je poslije izložbe ostala u vlasništvu Tehničkog muzeja gdje će nakon rekonstrukcije glavne hale biti izložena obok lokomotive i vagona Gradske željeznice Zagreb, koji su i inače objekti stalne postave.
Eto i par fotografija za one koji su bili na izložbi da se podsjete, a za one koji nisu imali priliku da ih upoznam sa onim čega više nema i čega se i dandanas mnogi zagrepčani sa uzdahom prisjećaju.
Stari i novi Samoborski kolodvor u Zagrebu. U desnom uglu radionica i slijepi kolosjek sa napuštenim vagonima.
Detalj novog kolodvora i “Srebrna strijela”
Iz ptičje perspektive
Stajalište Podsused.
Stari podsusedski most. (L=2m)
Strijela prelazi most u pravcu Samobora
Stanica u Samoboru.
Parna lokomotiva i dva vagona (lijevi, službeno-putnički vagon je izložen u Teh. Muzeju).