Attachment:
KZMZ_Logo_Export.jpg [ 220.04 KiB | Viewed 7972 times ]
Ne postoje velike i male žrtve, ni male i velike štete. Kako se god ljudski mjerile one su na kraju ipak jednako velike i bolne. Kada nastanu postajemo svjesni njihovog nestanka iz naših života. O onim velikim žrtvama i štetama pišu mediji. O njima se puno zna. O onim što ih zovu malima nitko ne piše. O njima se ne zna gotovo ništa. A jednake su.
Ovo je prisjećanje na nestanak jednog svijeta, dugo brižno i sa ljubavlju građenog. U nomenklaturi ljudskih aktivnosti on je uveden pod nekim brojem kao tehnička kultura, maketarstvo, amaterska fotografija. Kako god suhoparno izgledao ovaj naziv iza njega se krije puno rada, studiranja, svađanja, radosti, tuga, podijeljenih osmjeha, oduševljenja. Kad velike institucije nemaju prioritet čuvanja bogate nam tehničke baštine ona se kroz izradu modela lokomotiva, vagona i željezničke infrastrukture, kroz fotografiju čuvala na ovaj način. Po raznim potkrovljima, garažama i kuhinjama dešavali su se restauratorski radovi naših sjećanja, sjećanja naših prethodnika, stvaralačkog razvoja našeg društva.
Njihovim uništavanjem nastaje višestruka žrtva. Uništena je dio naših prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Danas je tužno prisjećanje na nestanak jednog svijeta u Klubu željezničkih modelara Zagreb prije 25 godina kada je prilikom bombardiranja Banskih dvora nasilno nestao jedan dugo stvarani svijet. Smješten u potkrovlju bio je jako mali ali bio j i toliko velik da je obuhvaćao preko naših sto godina željezničkog dešavanja i stotine sati rada jednog........
Sa vama ovo tužno sjećanje dijele Dragutin Staničić i Berislav Žilić
