360 panorame se još nazivaju sferne panorame ili ekvirektangularne, ima dosta tutorijala na intrnetu, na youtubeu, npr...
Nastaju na sličan način kao i ostale panoramske fotografije, spajanjem susjednih fotografija između kojih postoji odgovarajući preklop.
Problem je jedino u tome što treba zatvoriti kompletnu sferu.
Teoretski bi se mogle fotografirati sa bilo kojim fotoaparatom i sa uobičajenim objektivima, međutim ipak postoje neka ograničenja.
Npr. sa širokokutnim obektivom od npr. 18mm, trebat će 40-ak fotografija za zatvaranje kompletne kugle, a to je za uobičajeno fotografiranje ipak malo previše.
Rezultirajuća panorama bi mogla imati preveliku rezoluciju (zbrajaju se rezolucije pojedinih fotografija) za uobičajeno procesuranje i kasnije editiranje.
Zato se uglavnom koriste fisheye objektivi od 8mm ili 10mm, jer hvataju znatno veće vidno polje, pa onda obično treba samo između 6 – 12 fotografija za zatvaranje sfere, ovisno o žarišnoj duljin objektiva i i veličini senzora fotoaparata.
Drugi problem je što bi sve točke trebale biti fotografirane iz iste točke, a to je ulazna pupila objektiva, a ona se obično nalazi u prednjem dijelu objektiva, ovisno o objektivu 2 – 3 cm od prednje leće. Zato se fotoaparat montira na tzv. pano-glavu s kojom se postiže pravilan smještaj fotoaparata za vrijeme fotografiranja.
Ako je fotograf dovoljno vješt može i bez tronošca i panoglave...
Spajanje se vrši pomoću odgovarajućeg softvera, ja koristim PTGui...
Ima tu još trikova, npr. kako zamaskirati tronožac u nadirnoj točki...
Za bojlu kvalitetu fotografija poželjno ih prije spajanja panorame obraditi, ja koristim postupak zvan exposure fusion...