Ovih dana sam odlučio dovesti tračnice u red. S obzirom da su dosta oksidirale, uklanjanje podebljeg sloja oksida uz pomoć polir paste i krpice bio bi prenaporan i preopsežan posao.

Iz tih razloga nabavio sam dvije vrste brusnog papira gradacije 1200 i 2000.



Koristio sam Bosch brusilicu



Vrlo često proizvođači setova za poliranje upozoravaju kako brzina okretaja motora kutnih i rotacionih brusilica, bušilica ne smije prelaziti brojku od 3000 okretaja u minuti. Razlog tomu je što bi zbog jako dobrog prijanjanja materijala(i velike površine) bila stvorena dovoljna temperatura da prekali kovinu koja se polira odnosno dođe do "kurenja metala". U tom slučaju šteta je trajna.

Prvo sam rabio brusni papir gradacije 1200.

Brusilica koju sam ja rabio ima raspon broja okretaja od 7000 - 12000 min^-1. Iako su cifre višestruko veće od preporučene (dopuštene) to ne znači da se s takvim alatom ne smije brusiti. Naime radi se o tome da oksidi imaju znatno veća mehanička svojstva od kovine u elementarnom stanju od koje je sačinjen (kemijski sastav).

Razlog oksidacije je kemisorpcija. Kemisorpcija je fizikalno kemijska pojava kod koje se čestice iz zraka (CO₂, H₂O, O₂...) prikupljaju na površini (fizikalna pojava van der Waalsove sile, razlika polova nabijenih čestica iz atmosfere koja je dodatno izražena ukoliko je pruga pod DC strujom) i kemijski reagiraju s kovinom jer bakar ima svojstvo da reagira sa navedenim kemijskim spojevima kako bi svoj el. potencijal sveo na nulu. Kada se prevuće monomolekuralnim slojem oksida više kemijski ne reagira, ali ni ne provodi električnu energiju. To je zbog toga što je za svoju oksidaciju bakar potrošio slobodne e^- koji su potrebni za prijenos električne energije.

S obzirom da sam pobliže objasnio problematiku kako i zašto nastaju oksidi. Sada ću obrazložiti svoj postupak rada. Prilikom poliranja imao sam na umu da će mi brzina okretaja motora brusilice uvjetovati način rada. Zbog toga prilikom brušenja brusilicu nisam " tiskao" već sam je pustio da svojom masom prijanja na tračnice. Nisam se dugo zadržavao na jednom mjesto već sam imao brze prolaze po šini koje sam ponavljao nekoliko puta.

Do kurenja metala nije došlo iz 3 razloga:

1. površinu koju sam polirao nije bila velika (nije se generirala velika količina topline)
2. sama šina gledana u poprečnom presijeku je prilično debela (toplinski kapacitet nije premašen)
3. bakar je dobar vodič topline

Kako se je brusni papir trošio tako sam postepeno povećavao brzinu do 12000 o/min.



Oksidirana tračnica



Prikaz razlike poliranja (brušenja)



U potpunosti istretirana tračnica brusnim papirom gradacije 1200



Usporedba novije i polirane tračnice



Nakon što sam sve tračnice brusio brusnim papirom gradacije 1200 sve sam još u par poteza ispolirao sa brusnim papirom gradacije 2000.

Tračnica gdje sam odradio "finiš"



Ovaj način sređivanja tračnica nije potrebno često raditi. Jednom kada do ovog stanja dovedete zapuštene tračnice dovoljna će biti pasta da se problem rješi ako negdje lokomotiva štuca. S ovim tračnicama imao sam problema gdje su zbog oksida frcale iskre do te mjere da je to ne samo ružno bilo za vidjeti već može doći i do požara.

Ako ima pitanja tu sam.

_________________

Odlično si to napravio!

Ja ću samo upozoriti na dva detalja i dati jedan savjet.

To nije dobro za manja mjerila od ovoga, npr H0.

A nije dobro zbog ovoga:

Drago mi je da si uočio "problem" na slici i to je prva tračnica. Iako tako izgleda ne radi se o mehaničkom oštečenju. Radi se o tome da je podloga na brusilici od spužve koja je "obavila" taj krajnji dio i uspjela ga ispolirati dok unutarnji dio nije moguće zbog toga što bih oštetio pragove.

I za manja mjerila od G ovo je pre abrazivni način tretiranja tračnica.

_________________

Na istaknutom mjestu se vidi kako je brušenjem došlo do stanjivanja visine profila.

To znači da će na spojnom mjestu tračnica biti osjetno niža i onda će vožnja biti
na tom mjestu kao da je rupa - kotač će propasti.

Također, tračnice su malo zaobljene kada ih se gleda bočno.
Kod ovakvog brušenja gdje se ide sa ravnom površinom, to će nestati...

Ovdje, gdje je tračnica masivna, to je daleko manje izraženo nego na, recimo H0.
Tamo je potez brusilicom...

Dakle, za manja mjerila, to je bolje ne raditi...

A za tebe, savjet.
Kreni brusilicom uvijek iz centra, pa onda ravnomjerno prema kraju.
Ne krećeš sa male površine (ruba) pa nećeš ništa prebrusiti.

A ako želiš sačuvati radius profila tračnice, koristi rotacioni princip (četka i sl.),
a ne orbital ili tračnu.

Prvu tračnicu sam malo nespretno napravio. U spoju tračnica nema rupe. Ovu tračnicu sam namjerno radio sa kraja, ostale su naravno išle iz sredine prema krajevima. Zaobljeni dio tračnica nije narušen i to su tračnice koje sam dobio povoljno jer su kao što se vidi na slikama malo "ubijene".

_________________

Ja samo vidim da su tračnice dosta stanjene na samom kraju, a ne mogu se osim brušenja,
sjetiti nekog drugog razloga koji bi napravio nešto slično

No ako ti kažeš da su već bile "ubijene"... sve 5

Poanta je samo da ljudi jako paze sa brusilicom na bilo kakvoj tračnici, jer šteta nastane u sekundi...

Sjetio sam se još jednog trika kako si možeš pomoći kod brušenja,
a da se krajnji rub ne prebrusi.

Spojiti uvijek dvije tračnice skupa i ne brusiti do samog kraja.
I tako jednu za drugom - i to je to.

Tako nikada nemaš rub bez oslonca...

Upravo to sam i radio nakon prve tračnice

_________________

Ja bih samo priupitao, neće li fizičko brušenje tračnica dodatno pospješiti novu koroziju?????