Dobova - Sevnica - Trebnje - Grosuplje - Kočevje i(n) obratno, 5. kolovoza 2021.

Kolega railfan Darko i ja uputili smo se u četvrtak 5. kolovoza/augusta godine tekuće na vožnju obnovljenom slovenskom željezničkom prugom Grosuplje - Kočevje. S nama je trebao ići i prijatelj Vjekoslav, ali se u posljednji čas prepao lošeg vremena i odustao.
Na putovanju sam ujedno imao priliku družiti se s mojim kolegom sa jednog drugog foruma neželjezničke tematike, koji živi u Kočevju i zove Vili.
Zadnjih dana smo intenzivno pratili prognozu vremena oziroma vremensku napoved i ona nije bila ohrabrujuća - oblačno s obilnom kišom. Nema veze, nas dvojica idemo ''makar nas žmikali po povratku'' kako reče Darko. Odlučili smo se za putovanje željezničkom rutom od Dobove preko Sevnice, Trebnja i Grosuplja jer je i zanimljivija i kilometarski kraća od one preko Ljubljane. U dolasku i povratku imali smo šest presjedanja i promijenili ukupno osam vlakova.

Prvo presjedanje imali smo u Sevnici, a ''Kanarček'' za Trebnje već je bio spreman za polazak:



Nekoliko fotografija iz vlaka Sevnica - Trebnje, a na prvoj je Boštanj:



Jelovec:



Tržišče:



U Tržišču smo našli i neobičnog svata:

Mokronog:



Mirna:



Trebnje:



Imali smo gotovo sat vremena do vlaka za Grosuplje pa smo popili kavu i malo se motali po kolodvoru Trebnje:

S vremenom smo imali sreću - prve kapi kiše pale su neposredno pred ukrcavanje u vlak za Grosuplje, a posljednje prije izlaska iz vlaka. I to je za nas dvojicu bilo sve od ''mokre'' prognoze. U vožnji do Grosuplja prošli smo kroz potop biblijskih razmjera, a ovo je kolodvor Višnja Gora u vodenoj zavjesi:



Pred Grosupljem je kiša gotovo prestala padati:



Na kolodvoru Grosuplje u toku su veliki radovi na rekontrukciji:

Do nje se privremeno ne može:



Od Grosuplja do Kočevja voziti će nas najnoviji i najmoderniji vlak Slovenskih železnic, proizvod kompanije Stadler:

Nekoliko riječi o ciljanoj relaciji. Pruga Grosuplje - Kočevje bila je prvobitno namijenjena prvenstveno za prijevoz ugljena iz rudnika u Kočevju i za prijevoz drvne građe. Trasa je bila definirana 15. srpnja 1887. godine, a gradnja je započela 22. svibnja 1892. u mjestu Velike Lašče. Prvi vlak na novootvorenoj pruzi vozio je 24. srpnja 1893. U najboljim godinama prugom je prevezeno 170.000 tona ugljena i 134.000 tona drva. Usporedno s teretnim prugom je tekao i putnički promet, ali je naglo opao nakon obnove ceste Škofljica - Kočevje. Stoga su od 1968. godine putnički vlakovi vozili samo do Velikih Lašča, od 1969. do Spodnje Slivnice, a 1970. je putnički promet potpuno ukinut. Godine 2008. pruga je obnovljena do skladišta državnih robnih rezervi u Ortneku, zatim do Ribnice i krajem 2018. godine do Kočevja. Ujedno je izgrađen centar za daljinsko vođenje prometa u kolodvoru Dobrepolje. Prvi teretni vlak na obnovljenoj pruzi stigao je u Kočevje 12. travnja 2019., a prvi putnički vlak 3. siječnja 2021.
Na pruzi su 4 kolodvora - Dobrepolje, Ortnek, Ribnica i Kočevje - te 5 stajališta - Slivnica, Čušperk, Velike Lašče, Žlebič i Stara Cerkev. Najveća dopuštena brzina vlakova na otvorenoj pruzi je od 60 do 100 km/h.

Nažalost, ''atomski'' vlak ima i jednu manu koja najviše pogađa ljubitelje željeznice - prozori se ne mogu otvoriti. Moj mali džepni Olympus stoga ne može prenijeti sav užitak putovanja i prenosim tek dvije usputne slike:





Vlak ima najave glasom i preko monitora na dva jezika - slovenskom i engleskom. Kasnimo u dolasku tri minute:



Vjerovali ili ne mi stigosmo - i to suhi:

Na peronu nas je dočekao Vili i odmah priveo na piće:



Vili se dobro razumije u željeznicu i pokazuje mi jednu knjigu iz svoje zbirke na ovu temu:



Vili će biti naš vodič po Kočevju, a prije toga valja reći nekoliko uvodnih riječi. Kočevje je grad i sjedište istoimene općine u pokrajini Dolenjska, a broji 8.150 stanovnika (2020.). Kočevje se prvi put spominje 1339. godine pod imenom Mahovnik u dokumentu oglejskog patrijarha Bertranda. Zatim ga je spomenuo akvilejski patrijarh Ludvik della Torre 1363. godine pod starim njemačkim imenom Gotsche. Kasnije je ime Gottschee korišteno za njemački naziv. U prvoj polovici XIV. stoljeća Kočevje su prvo naselili Slovenci koji su naselje nazvali Hočevje, a zatim njemački doseljenici Ortenburzi. Nakon toga je Kočevje pripadalo grofovima Celjskim, a kasnije Habsburgovcima. Godine 1377. Kočevje je postalo trgovište, a nakon početka turskih provala, na današnjem položaju u zavoju rijeke Rinže, izraslo je novo naselje kojemu je car Friedrich III. 1471. godine dodijelio gradska prava. Kočevje je tako dobilo suca, gradsko vijeće, četiri godišnja sajma, dva crkvena, grb i gradski pečat.
Kočevje je teško stradalo u provalama Turaka 1528., 1530., 1540., 1546., 1558.-59., 1584., 1592. i 1598. godine, od epidemija kuge 1600.-1601. te u požarima 1515., 1596. i 1684. godine. Zbog nasilja grofa Thurna Kočevljani su 1515. godine podigli seljačku bunu koja je zahvatila veći dio Slovenije, a kasnije su se pobunili i protiv grofova Blagaja. Čak su pokušali stvoriti i neku vrstu seljačke republike, no Habsburgovci su bune ugušili. Kočevjem su kasnije vladali barun Jakob Kisl i grof Engelbert Auersperg, koji je u gradu sagradio novi dvorac umjesto propadajućeg Friedrichsteina. Odlukom cara Leopolda II. 1791. godine knez Josef Auersperg uzdignut je na vojvodu, a gospodstvo Kočevje postalo je vojvodstvo. Posljednji kočevski Auersperg umro je 1927. godine.
U XIX. stoljeću Kočevje je doživjelo snažan gospodarski procvat. U Drugom svjetskom ratu okupirali su ga Talijani, dok se oko 10.000 kočevskih Nijemaca preselilo u domove prognanih Slovenaca u Posavju. Pri kraju rata kočevski Nijemci su utočište pronašli uglavnom u inozemstvu.

Stižemo do glavne atrakcije dana - jezera koje je nastalo potapanjem nekadašnjeg rudnika ugljena. Spretni Kočevljani pretvorili su jezero u turističku atrakciju u kojoj se plovi, pliva i održavaju međunarodna natjecanja u ribolovu:



Pažnju nam je privukla ova instalacija:



Riječ je o Veroniki Desinićkoj, ljubavnici Fridrika Celjskog koja je živjela u blizini Velikog Tabora u Hrvatskom Zagorju. Prema legendi je Fridrik bio optužen za ubojstvo svoje supruge Elizabete Frankopan i pobjegao je s Veronikom u zamak Fridrihštajn nedaleko Kočevja, te je potajno organizirao vjenčanje. Grof Herman Celjski poslao je na njih vojsku i Fridrika bacio u tamnicu, a Veroniku dao uzidati u zidine Velikog Tabora.

Veronika Desinićka:

Valjalo je obići i druge lokalne znamenitosti, a prvi nam se na putu našao Nebotičnik (neboder). Riječ je o secesijskoj građevini iz 1910. godine koju je izgradio poduzetnik Anton Kajfež kao nastambu za radnike u pilani:



Kroz Kočevje protječe rijeka Rinža, kraška ponornica duga 14 km:



Župna crkva sveteg Jerneja, također sveteg Fabijana in Boštjana. Prva župna crkva izgrađena je 1339., a porušena 1879. godine. Sadašnja crkva iz 1903. godine izgrađena je u neoromaničkom slogu po nacrtima bečkog arhitekta Friedricha Freiherra von Schmidta:



Još tri slike iz središta Kočevja:

Došlo je vrijeme da se vratimo na kolodvor:





Vraćamo se opet istim putem kojim smo došli. Jedan od detalja sa pruge Grosuplje - Trebnje koji je propušten zbog kiše, kolodvor Ivančna Gorica:



Od Sevnice do Dobove ponovo nas je vozio novi Stadler, ovaj put u električnoj varijanti:



Ako nekoga zanima opširnija verzija na raspolaganju je ovdje (potrebna je registracija i/ili logiranje):

https://www.zeljeznice.net/forum/index. ... voza-2021/

U Hrvatsko Zagorje pod strujom - Zabok i Hum-Lug 12. kolovoza 2022.

U petak 12. kolovoza odlučio sam isprobati kako funkcionira novoobnovljena i elektrificirana pruga Zaprešić - Zabok. Za neupućene, riječ je o dionici pruge R201 Zaprešić - Čakovec duljine 24 km, a projekt modernizacije većim dijelom je financiran sredstvima Europske Unije. Ovom prugom vozio sam se puno puta još u vrijeme parnih lokomotiva, šinobusa i na kraju dizela, a sada je slijedio potpuno drugačiji doživljaj.

Prvi dio vožnje imao sam prigradskim vlakom od Sutle do Zaprešića, gdje sam imao presjedanje. U međuvremenu sam uhvatio dva međunarodna vlaka u vožnji prema Dobovi, a prvi je bio EC212 Mimara:



Zatim je prošao i EC158 Croatia:



U Zaprešiću sam ušao u EMV HŽ 6112-013:



Nakon kratke vožnje brzinom do 100 km/h evo nas u Zaboku:





Za početak nešto o ovom zagorskom gradiću. Zabok je naselje i jedinica lokalne samouprave sa statusom grada u sastavu Krapinsko-zagorske županije. Prema popisu iz 2011. godine administrativno područje grada Zaboka broji 8.994 stanovnika, od čega u samom Zaboku 2.714.
Zabok je staro naselje. Njegovo ime se prvi put pojavljuje 1335. godine u darovnici ugarsko-hrvatskog kralja Karla Roberta Anžuvinca (Károly Róbert) kojom daruje posjed Zabok Petru, sinu Nuzlina. Nasljednici Petra Nuzlinovog služili su se predikatom ''de Zabok'', te su se od XV. stoljeća nazivali Zaboky de Zabok. Ime naselja potječe od riječi ''bok'' koja između ostalog označava istaknuti zavoj riječnog toka, a Zabok se nalazi na unutarnjoj strani velikog luka rječice Krapinice.

Karlo Roberto Anžuvinac:



Zabok je stoljećima bio neznatno naselje, da bi se počeo znatnije razvijati nakon izgradnje željezničke pruge i zatim izgradnje industrijskih objekata. Brojku od 1.000 stanovnika prvi put je premašio u popisu 1948. godine. Bio je sjedište općine koja je obuhvaćala i Bedekovčinu, Krapinske Toplice, Veliko Trgovišće i Sveti Križ Začretje, da bi status grada dobio 1993. godine.
Od poznatih osoba iz Zaboka valja istaći Ksavera Šandora Gjalskog, pravim imenom Ljubomil Tito Josip Franjo Babić (1854.-1935.), hrvatskog književnika i autora poznatog djela ''Pod starimi krovovi''. Rođen je i preminuo u obližnjim Gredicama.

Ksaver Šandor Gjalski:



Zabok je međukolodvor na pruzi R201 Zaprešić - Čakovec, na kilometarskom položaju 23+847. Ujedno je i odvojni kolodvor za prugu R106 Zabok - Đurmanec - državna granica, a u rasputnici Hum-Lug odvaja se pruga L202 Hum-Lug - Gornja Stubica. Od susjednog kolodvora Veliko Trgovišće u smjeru Zaprešića udaljen je 5,4 km, od kolodvora Bedekovčina u smjeru Čakovca 8,7 km i od kolodvora Sveti Križ Začretje u smjeru Đurmanca 6,5 km. Najveća dopuštena duljina vlakova na 2. i 3. kolosijeku je 339 m, a najveća dopuštena brzina kroz kolodvor je 60 km/h.

Kolodvor Zabok prije rekonstrukcije:

Ovako je bilo nekada - putnički vlak s lokomotivom JŽ 22-092 na izlazu iz kolodvora Zabok, fotografija iz sedamdesetih godina:



Dašak Europe u Zagorju:





Izlaz iz putničkog dijela kolodvora u smjeru Zaprešića:



Macosa 7121-028 stigla je iz Varaždina i sprema se za Gornju Stubicu:



Zabok je dobio i potpuno nov teretni dio kolodvora s 4 kolosijeka:



Pogled unatrag na putnički dio kolodvora:



Slijedi nekoliko impresija sa teretnog kolodvora: