Kad sam se poslije ohohoho godina ponovno na Praznik Rada našao u Budimpešti, nisam očekivao one iste ili slične slike, ali nehotice mi se u glavi zavrtila ona Balaševićeva: „Nema više dobri svete, one lepe šeesetpete…..“. Umjesto tisuća radnika i seljaka sa barjacima i parolama, umjesto vojne parade, dočekala me bujica od tisuća i tisuća turista iż svih božjih krajeva i kutaka svijeta, kakofonija meni poznatih i nepoznatih jezika, ljudi svih boja i rasa i svi sa jednom jedinom željom: upoznati taj predivan grad, provesti se u njegovim ljepotama, a uvečer zadovoljiti nepca sa mađarskim specijalitetima, Tokajem i sličnim vinima, pa čak i uz malu čašicu snažne baracz palinke, iliti po našemu, rakije od marelica. Jedini barjaci koje sam vidio bile su one male šarene krpice na dugačkim štapovima kojima marljivi japanski vodiči nastoje okupljati svoje „zemljake“ kako se nebi zagubili u njima stranom i začuđujućem svijetu. Vrijeme mi nije išlo na ruku, ono malo trenutaka bez kiše trčkarao sam po mjestima koje odavno nisam posjetio, a umjesto da se, kako sam predvidio, vozikam tramvajima i tako obilazim značajna mjesta, kiša me prisilila da sve češće odem u podzemlje i prebacim se na željeno mjesto zu pomoć metroa. Onaj stari, komunistički, postoji još uvijek kao linija 3 i nije se ni malo promijenio izgledom. Dapače, velike rđave površine govore da nitko nikada u posljednjih 50-ak godina nije te vagone niti lakirao, niti pretjerano njegovao. Ali stvar vozi besprijekorno. Nove linije su moderne, vlakovi udobni, tihi, ali meni je ipak bio draži dobri, stari, žuti tramvaj. I dok se u Budi još uvijek nalazi podosta aktivnih linija, tramvaj je u Pešti, bar koliko sam ja primjetio, ustupio mjesto podzemnom pandanu pa su i mnoge linije nestale. Još gore je sa linijom koja je prometovala pokraj poznate ade „Margit Sziget”. Na drugoj strani, dakle u Pešti, veliko je radilište pa je linija privremeno ukinuta. Točno, voze autobusi, ali molim vas, kakovo je to zadovoljstvo? Preostalo mi je da se zadovoljim linijom 2 koja najvećim dijelom vozi kraj same promenade, uzduž Dunava i pokraj nebrojenih brodova i brodića koji prevoze turiste. Ipak, što je najvažnije, našao sam se u pravo vrijeme na pravom mjestu, tj. u Nyugati Palyaudvar iliti Zapadnom kolodvoru, baš neposredno prije odlaska veličanstvenog turističkog vlaka „Golden Eagle”.
Expres lokomotiva 424 247 pod punom parom ispred vlaka „Golden Eagle”

Vagoni već spomenutog vlaka.




