Petnaest je godina prošlo odkako sam posljednji puta bio u Torontu, zavirivao u tramvajske remize i slikao tramvaje koje sam tada zatekao. Da se u sve ove godine nešto promijenilo, to mi je bilo jasno, ali da je Toronto prije dvije godine dobio niskopodni tramvaj, to nisam znao.
Toronto ima tramvjsku mrežu u ukupnoj dužini od 83 km, što u odnosu na gotovo većinu europskih gradova i nije neka velika kilometraža, ali to je najveći i najrazvinjeniji tramvajski sustav na oba američka kontinenta. Oni stari tramvaji uvezeni iz USA su daleka prošlost i nema im ni traga. Na ulicama se vide samo CLRV (Canadian Light Rail Vehicles) motorna kola koja doduše imaju kvačilo, ali uvijek voze pojedinačno, te ALRV, zglobni tramvaji koji su rezultat modernizacije onih CLRV. Očito je da je interes za prijevozom izuzetno potastao, jer je uprava (TTC) 2014 godine u tvornici Bombardier naručila 260 niskopodnih tramvaja tipa Flexity, koji su prilagođeni loklnim uvjetima (širina kolosjeka 1495 mm), ali vanjštinom neodoljivo podsjećaju na tramvaje iz Njemačkog grada Kassel. Za sada je isporučeno 16 niskopodnih tramvaja koji isključivo voze ulicom Spadina; nisam uspio saznati kojom dinamikom slijede daljnje isporuke.
Dobri, stari CLRV još uvijek kruži manje opterećenim linijama
ALRV ima puno veci kapacitet; ovdje se o"odmara" u remizi.
Flexity na ulici Spadina.