Željeznički topovi najvećeg kalibra (800 mm) bili su njemački
Schwerer Gustav i
Dora. Topovi su bili namijenjeni rušenju najjačih fortifikacijskih objekata od betona i čelika na Maginot-liniji. Njihova izgradnja započela je 1937. godine, a završena je početkom 1942. - prekasno da bi bili korišteni u bici za Francusku.
Oružja su bila težine 1.350 tona i rastavljala su se na 5 glavnih dijelova: cijev (290 tona), zatvarač (110 tona), omotač cijevi, kolijevka i lafet ili podvozje (oko 700 tona).
Korištene su dvije vrste granata: pancirna (težina 7,5 tona, domet 38 km) i razorna (težina 4,6 tona, domet 47 km). Probojnost zrna iznosila je 1.000 mm u čelik, 8.000 mm u armirani beton i 32 m u zemlju.
Dijelovi topa su prevoženi specijalnim vagonima normalnog kolosijeka na tri specijalna vlaka. Na paljbenom položaju postavljala su se 4 kolosijeka: 2 za pokretanje oružja i 2 za dizalice koje su sklapale top. Za samo sklapanje oružja bila su potrebna 3 dana, a za izradu potrebnih kolosijeka 3-6 tjedana, zavisno od terena.
Svi dijelovi oružja pokretani su električnim pogonom.
Za posluživanje svakog topa formirani su posebni teški topnički divizijuni od po 450 ljudi, koji su se sastojali od stožera i od dvije baterije/bitnice: stožerne i topničke. Sastavu divizijuna bilo je pridodano i oko 20 inženjera firme Krupp.
U bici za Sevastopolj (1942.) izravnim pogotkom iz ovog oružja uništeno je skladište municije kod zaljeva Severnaja, ukopano na dubini od 29 metara.
Nijemci su po nekim izvorima namjeravali ovim topovima pucati na London, radi čega su konstruirali granatu s tri raketna dodatka koji bi se palili automatski jedan za drugim, ali su od te ideje odustali jer su u međuvremenu usavršili projektile V-1 i V-2.
Potkraj rata Nijemci su ih demolirali, a njihove ostatke zaplijenili su Amerikanci.
Oružjem je bio impresioniran i propali soboslikar Dolfi:
Sastavljanje topa:
Model 1:72, upute za slaganje:
I sastavljen:
lijepo