Kud si tu upao sa smailićima Zinzi?
Nego da malo nastavim sa svojim memoarima (ali vezano samo uz željeznicu)....pred zimu 71.me uhvatila JNA pa sam otišao u Viroviticu. Srećom ponio sam trubu i postao PRVA TRUBA KASARNE (jer je stari trubač bio godišnjak a nije bilo drugih). Imao sam problema objasniti zašto se motam oko želj.kolodvora
te zašto skiciram kasarnu (jer mi se dopala ta stara Austro-Ugarska zgrada sa puno ukrasa od ciglica, slično kao i kolodvori) pa sam malo odležao u vojnom
reštu dok moji nisu poslali nešto slika i izrezaka iz novina o mojem hobbiju. Zbog zarađenog bronhitisa (a i nekih drugih kerefeka koje nebih javno) uspio sam se osloboditi vojske nakon 6 mjeseci
(ali me se dočepala u Zagrebu civilna zaštita pa sam još puno godina išao na sve moguće i teško zamislive
tečajeve- istini za volju dobro je znati neke stvari i snaći se- da je bilo činova mislim da bi bio najmanje Pukovnik civilne zaštite)
Na jesen 72 upisao sam se u školu za računala (veliki pol-godišnji tečaj) jer uz sve druge aktivnosti nisam mogao pomisliti na faks. Srećom brzo sam pohvatao neke veze i već u proljeće 73. otišao u Berlin (zapadni) na dalnje školovanje. Firma se zvala ICS (internationale computer sisteme) i proizvodila je za to doba napredne manje kompjutorske sisteme. Bio sam u tri navrata po nekoliko mjeseci u tom golemom gradu (proljeće, jesen pa opet proljeće) i dobio
titulu ing.za Hardvare i Software računala. Posao koji sam trebao raditi za tu firmu u Jugi je propao (nažalost) a meni je ostalo znanje, lijepa zarada (dnevnica je bila ravno 100 Dm. a trošio sam dnevno 25 za hotelčić i 5 za večeru jer doručak je bio u hotelu a ručak na poslu).
Prvo putovanje u Berlin je bilo vlakom, uz presjedanje u Muenchenu (Sud-banhof uz 4 sata čekanja na vezu) te je trajalo ukupno preko 24 sata!
Naime, strani vlakovi su kroz DDR mogli prolaziti samo noću da se nebi vidjela bijeda života u istočnom bloku! Na svim kolodvorima gdje bi vlak morao usporiti
sa obje strane pruge su bili veliki reklamni panoi koji su veličali život u DDR-u (kako se nebi vidjela stvarnost iza njih) a izvan njih je posvuda bio mrak...
Ja sam se trudio biti budan jer su u to doba u DDR-u još naveliko vozile parnjače (ali sam bio dovoljno priseban da ih ne slikam).
Još malo o samom Berlinu.....prepun je željezničkih linija prema svim stranama Njemačke, koje su gotovo sve izdignute iznad cesta (pa i kolodvori) a i DDR je imao nekoliko svojih koridora- pruga kroz zapadni dio Berlina tako da sam se nagledao parnjača. Većina ih je bila prerađena na pogon ugljenom prašinom ili mazutom (što je puno više smrdilo od ugljena). I gradski S-bahn je koristio željezničke pruge, pa i U-bahn koji bi se ponegdje digao na površinu.
Stanovao sam u Schonenbergu, četvti blizu središta te sam sa 7 kata hotela lijepo vidio prugu i kolodvore u blizini..a i firma je bila u blizini. Zanimljivo je da se prostor ispod pruge koristio za razne servise, dućančiće i restorančiće te parking (a ne kao kod nas- ispod pruge ne smije biti ništa!)
Na moju sreću i veselje u ICS-u je bilo nekoliko "zaraženih" vlakićima, pa sam preko subote ili nedjelje po pozivu išao na razgledavanje maketa ili samo igranje. Pokazali su mi i gdje ima dućana sa igračkama, ali mene su najviše oduševile staretinarne u kojima je bilo vlakića u bescjenje (uz malo cjenjkanja bih za 100 Dm dobio ono što bi u normalnom dućanu bilo 1.000! (i da napomenem, s obzirom na inflaciju 100 tadašnjih Dm je značilo kao najmanje 300 Eu danas- gledajući na cijene lokica npr.)
Za večeras dosta, da vas ne zamaram previše, uskoro u nastavku avanture sa Stasi-jem itd.!
[img=center]http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/1d/Berlin_Transportation_Rout_Map.jpg[/img]
[img=center]http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b6/BerlinDistricts.svg[/img]
NEPROCJENJIVO saznanje o tebi iz 
Ostavit ću treći dio Berlina za sutra..... 
