Nastavak sa prethodne stranice

Prvi put se vozim na katu vlaka, djeluje mi kao da sam u avionu:



Nakon 16 minuta brze i udobne vožnje stižem na odredište:





Brestanica je međukolodvor na pruzi broj 10 državna meja - Dobova - Zidani Most - Ljubljana, na kilometarskom položaju 471,8. Od susjednog kolodvora Krško u smjeru Dobove udaljen je 4 km, a od kolodvora Blanca u smjeru Ljubljane 6 km. Najveća dopuštena brzina vlakova kroz kolodvor je 50 km/h. Brestanica zapravo ima dva službena mjesta, a drugo je Brestanica Tovorna na kilometarskom položaju 471,0.

Stiže Siemens Desiro iz Ljubljane za Dobovu:



Detalj iz čekaonice za putnike:

Krenuo sam niz kolodvor da fotografiram meni zanimljive detalje:





U jednom trenutku čuo se razglas: ''Pehot na drugem tiru, umakni se s proge''. Bilo mi je odmah jasno da se naredba odnosi na moju malenkost. Ipak sam produžio još nekoliko minuta da uhvatim bar poneki dodatni motiv:





Nisam se htio bosti s rogatim i krenuo sam natrag cestom koja prolazi neposredno uz prugu. Šteta, bilo je još toga za registrirati, recimo pretovarnu rampu na kojoj je bilo balvana očito pripremljenih za transport. Putem sam naišao na ovaj tunel:

Ovdje me uz cestu dočekao prometnik u prilično živčanom gardu. Sasuo je paljbu na mene, a nakon uvodne bujice riječi - koje zbog brzine govora nisam razumio - pitao me jesam li željezničar. Odgovorio sam da sam ljubitelj željeznice na što je on nastavio sa svojim glasnim prijekorima. Inače dosta dobro razumijem slovenski ali sam ukapirao jedino da mu je ton za oktavu viši nego je preporučljivo za moj stupanj tolerancije. Nisam mogao procijeniti pravi li se važan ili je samo revan službenik koji provodi strogi red i disciplinu. Već mi je bilo na vrh jezika da mu odbrusim ''najprije nauči odgovoriti na dobar dan pa onda dijeli lekcije'', ali sam odustao. Nisam tip koji vidi korist u svađi, na tuđem sam terenu, a za ovakve se ne isplati otvarati usta. Na kraju sam razumio samo zabranu da isto ponovim. - Nigdar več! - zaprijetio je. Človek, ne jezi se ...



Osim željeznice mene uvijek zanimaju i drugi lokalni sadržaji pa sam se uputio u šetnju kroz naselje.
Brestanica, do 1952. Rajhenburg, je naselje ispod planine Bohor u Posavskoj regiji, općina Krško, s 920 stanovnika (2020.). Naselje i okolica spadaju među najstarije u slovenskim krajevima. Pronađeni su arheološki nalazi iz prapovijesti, a uz naselje je prolazila rimska cesta Neviodunum - Celeia koja je kod Brestanice prelazila Savu. Još i danas su vidljivi ostaci nekadašnjeg rimskog mosta. Prvi pisani spomen naselja datira iz 838. godine kada ga je grofu Salachonu darovao slavenski knez Pribina, a ime grada Rajhenburg pojavljuje se prvi put u zapisima iz 895. godine. Naselje pod gradom dobilo je 1322., zajedno sa Sevnicom, prava trgovišta čime je postalo obrtno-trgovačko središte šireg područja pod Bohorom. U Drugom svjetskom ratu Nijemcu su svibnja 1941. u Rajhenburgu uredili koncentracioni logor za preseljenje stanovništva, iz kojega je u progonstvo otišlo 45.000 Slovenaca.

Brestanica, snimka iz satelita:



Uz Brestanicu se vezana i neka istaknuta imena, od kojih su najpoznatiji protestant, književnik i pedagog Adam Bohorič (1524.-1598.) i glumica Olga Kacjan (1952.).

Adam Bohorič:



Olga Kacjan:

U maloj Brestanici ima puno znamenitosti, a jedna od njih je Spodnji grad Turn na ušću rječice Brestanice u Savu koji je sastavni dio gradskog kompleksa Rajhenburga. Pretpostavlja se da je izgrađen u XII. ili XIII. stoljeću, a prvi put se spominje u pisanim dokumentima 1346. godine. Vjeruje se da su ga izgradili vitezovi Rajhenburški. Zovu ga i Flisov grad po jednom od posljednjh vlasnika. Kao vlasnici spominju se Viljem Brestaniški, Hans iz Gradenegga, vitez Rajnpreht, obitelj Langenmantl, obitelj Attems, obitelj Globočnik, Janez Flis i Srečko Lenart. Poslije Drugog svjetskog rata koristi se za stanovanje. Objekt je klasificiran kao spomenik lokalnog značaja.
Uz Spodnji grad Turn vezana je i legenda o dvojici posvađane braće, vitezova Rajhenburških. Jedan je imao u vlasti gornji grad, drugi donji, a oba su bila međusobno spojena podzemnim tunelom. Obojica braće su istodobno ustrijelila jedan drugoga i tako su nestali zadnji potomci obitelji Rajhenburških.

Spodnji grad Turn:



No glavna atrakcija Brestanice je dvorac (grad) Rajhenburg. Nisam nažalost imao vremena popeti se do njega, a svakako ga vrijedi posjetiti:





Grad Rajhenburg se prvi put spominje u ispravi od 29. rujna 895. godine i smatra se najstarijim gradom u Sloveniji. Izgrađen je na brijegu nadmorske visine 241 m. Porušen je prilikom upada Mađara u Posavinu, a obnovio ga je 1126. salzburški nadbiskup Konrad I. Spominje se 1309. pod imenom Reichenburch. Između 1141.i 1570. godine bio je u vlasništvu obitelji Reichenburški, a zatim obitelji Welzer. U vrijeme Hrvatsko-slovenske seljačke bune 1573. grad je pošteđen razaranja i pljačke jer su vlasnici darovali seljačkoj vojsci živežne namirnice. Od 1579. vlasnik je bio barun Volkart Eghk, a nakon njega Alexander Paradaiser, plemić Franz Gall Gallenstein, barun Vid-Jakob Moscon, barun Leopold Curti, Karl Reising, grof Hanibal Heister, grofovi Attemsi i još pet nepoznatih vlasnika. Godine 1884. grad i posjed kupio je redovnik iz Lyona Gabriel Giraud i prepustio ga na upravljanje francuskim trapistima, koji su grad pretvorili u samostan Marijinega odrešenja. Bio je to jedan od samo tri samostana trapista u međuratnoj kraljevini Jugoslaviji, uz onaj u Banja Luci i u Zemuniku kod Zadra. Samostan je djelovao do Drugog svjetskog rata kada su ga zaposjeli Nijemci i pretvorili ga u koncentracioni logor i ženski vojni zatvor. Danas je grad obnovljen i pretvoren u muzejski prostor, a za posjetitelje je otvoren 2012. godine. Osim muzejskih izložaka nudi suvenirnicu, prodavaonicu čokolade i restoran, kao i najam prostora. Ima status spomenika kulture od državnog značaja

Salzburški nadbiskup Konrad I:



Grad Rajhenburg, Georg Matthäus Vischer, Topographia Ducatus Stiriae, Graz 1681:

Samostan trapista u Rajhenburgu, fotografija iz 1927. godine:



Most na Savi koja je ovdje jezero radi nedaleke hidroelektrane:



Dvije slike sa mosta:





Uputio sam se u šetnju do naselja koje se razvuklo duž rječice Brestanice:

Nekadašnja župna crkva sveteg Petra in Pavla izgrađena je na temeljima romaničke crkve iz XII. ili XIII. stoljeća, a današnji konačni oblik je dobila 1896. godine. Ima status spomenika kulture lokalnog značaja:



Župna crkva župe Brestanica, bazilika Lurške Matere Božje, izgrađena je od 1908. do 1914. godine u neoromaničkom slogu. Najveći je sakralni objekt u Posavju i jedan od najvećih u Sloveniji:



Crkva sveteg Boštjana potječe još iz XIII. stoljeća, a današnji izgled dobila je 1792. godine:

Još tri foto impresije iz Brestanice:







Došlo je vrijeme da se vratim na kolodvor. Izgleda da je onaj živčani prometnik dobio komplekse od moje pojave. Nakon što sam prešao na južni peron da čekam vlak za povratak doviknuo mi je: ''Kam greste?''. Valjda je mislio da opet spremam neku subverziju. Odgovorio sam ''u Dobovu'' i izgleda da ga je taj odgovor zadovoljio. I tako smo se nas dvojica, na obostrano zadovoljstvo, riješili jedan drugoga.

Prije mog vlaka stiže Stadler iz Dobove za Ljubljanu:



I evo me opet u Dobovi:



Ponovo slijedi pješačenje od 3 km preko granice do kuće. Izračunao sam da sam tog dana ukupno propješačio cca 12 km. Neloše za čovjeka moje životne dobi, a jedan ugodan dan više.

Jedno pitanje za administratore. Već dulje vrijeme pokušavam nastaviti ovu temu, ali mi forum ne prihvaća fotografije. Javlja se poruka ''nije moguće utvrditi dimenzije slikovne datoteke''. A koristim Imgur kao i do sada. U čemu je problem?

Ima li pilota u avionu?