Ova zadnja vitrina se nalazi u hodniku WC-a

Vlasnik slastičarna/muzeja je cijelo vrijeme promatrao moje akrobatske poze prilikom fotkanja pa kad sam napokon sjeo za stol donio mi je pitu od jabuka i sladoled,potom je progovorio: Izvolite,častim vas čak nećete platiti ni upad u muzej,ali pošaljite mi e-mailom sve fotke koje ste danas ovdje ispucali.
Naravno da sam pristao!

Potom ja i moj frendito Đino krenusmo u obilazak Freinsheima. Gradić je jako star datira iz srednjega vijeka,a sve zgrade su lijepe i posebne svaka sama za sebe.

Potom krenusmo u Bad Dürrheim koji je udaljen od Freinsheima svega 15 min vožnje. U Bad Dürrheimu se nalazi najveća drvena bačva na svijetu (tako su mi rekli nisam provjeravao). U toj bačvi je smješten restoran,a da služi u komercialne svrhe držanja vina u nju bi stalo 1.700 000 lit tekućine.





Bad Dürrheim ima i veliko lječilište poput naših Krapinskih ili nekih drugih toplica,ali specijalizirani su za plućne bolesnike. Ispod grada su pronašli podzemno vrelo slane vode koju pumpaju u ove (slika) drvene jasle po kojima voda lagano curi,a vjetar isparava iz njih ljekovita svojstva. Ljudi kruže oko tih "jasli" i udišu slani zrak. Filing je ono kao da ste blizu mora,ali pošto sam ja rođen i živim na moru hmm nije to baš to,no dobro!

Dosta smo udisali slani zrak,vrijeme je za povratak u Mannheim.
Usput vidjeh bivšu pivovaru, fotkao sam je jer me podsjeća na one koje mi koristimo u želj. modelarstvu.



I jedan TGV doduše slikan kroz stražnju šajbu od auta,ali krasno ga je vidjeti uživo.



I to bi bilo to dečki moji što se tiče ove priče!
No kako ono kažu na TV prodaji? "Ali,to nije sve..."
Još ću vam predstaviti zujanje po Mannheimu i onda završavamo moj GO u Njemačkoj.