Uvod
Na samom početku želim da raščistimo jednu stvar. Ovdje pričam samo od standardnim, kompaktnim maketa. U modularne i shelf makete ne želim da ulazim. Prvo, nemam iskustva sa njima, a drugo, na policama držim knjige a ne maketu.
Velika večina nema slobodnu prostoriju samo za maketu. Tako da su osuđeni na kompromise. Ako uspiju kod žene ili roditelja isposlovati neki čošak prostorije, to je već sreća. Maketu možemo smjestiti bilo gdje. Na sto, u sklopu namještaja u dnevnom boravku, objesiti je na zid kao sliku, uklopiti je u ormar, dignuti na plafon, gurnuti ispod kreveta, dignuti na ormar, ... mogućnosti je puno, samo treba odabrati pravu.
Kad smo skontali prostor idemo na mjerilo. Tu već nastaju ozbiljniji problemi. Uglavnom svugdje dominira HO mjerilo. Odlično mjerilo, to ćemo se svi složiti. Mnogo proizvođača, velika ponuda opreme. Jako puno stvari je lako odraditi u samogradnji. Ali HO traži puno prostora, četiri puta više nego N.


1.1 Površina za HO je 4 puta veća.


Da se razumijemo. Ne forsiram ni jedno mjerilo već jednostavno realno sagledavam situaciju.
Na prostoru od 300x120 cm, možemo napraviti, solidnu HO maketu. Dužina dozvoljava da imamo dva -tri nivoa pruge, mada samo dva dovoljno vidljiva. Prvi nivo obično se koristi za povratne petlje, skrivene stanice. Drugi i treći su prikaz terena. Glavni dio makete je obično putnička stanica i to je ono na šta pogled prvo pada. Ali to može biti i teretni ili lok depo, pristanište, fabrika, separacija za ugalj. Na malim maketama, skoro pa obavezno moramo imati "paradnu" prugu (paradestrecke). Na ovakvim maketa ona se nalazi na posebnom nivou. Kroz tunele pa ispod stanice u prednji plan ili preko mostova iznad staničnog nivoa. Kad sam već spomenuo tunele, tuneli na malim maketa služe da prekinu vizuelno jednu cjelinu. Moramo paziti da nam nisu prekratki i jako je lijepo da najduža kompozicija stane u tunel.
Ako želimo da gledamo samo vožnju sklopimo oval na podu i uživajmo. Moja filozofija makete je da voz mora krenuti od nekud i nestati negdje. Vidjeti njegovu cijelu trasu je ... hm?!? Dosadno, barem meni. Volim gledati kompoziciju kako izlazi lagano iz stanice nestaje u tuneli i pojavljuje se na drugom kraju makete u punoj brzini. Juri preko mostava, klanaca i opet nestaje u tunelu.
Kad to u mislima iskadriramo imamo film. Naš mali svijet pretočen u modele.



Stanica
Na maloj maketi nema smisla praviti veliku stanicu. Zauzima puno prostora i onda nemamo mjesta više ni za šta. Površina je sasvim dovoljna za 3 prolazna kolosijeka i 2-3 slijepa. Lokšupa, teretna šupa i kolosijek za odlaganje natovarenih vagona. Tu je skoro sve što ima mala stanica. Najljepše je kad možemo stanične kolosijeke blago saviti. 8-10 stepeni je sasvim dovoljno. Ako radimo maketu na kojoj dominiraju planine, ovo je skoro pa obavezno, u planinskim klancima nema puno prostora, tako da se savijeni kolosijeci česti.
Dužina prolaznih kolosijeka mora biti duža od najduže kompozicije koju želimo voziti. Ako je kraći imamo problem sa izmjenom kompozicija. Ako želimo voziti kratke kompozicije neka dužina kolosijeka ide preko 120 cm (HO) 60-70 (N). To je dovoljno za 3 silbering vagona sa V100 lokomotivom. Ta kompozicija je svojevremeno bila vladar svog vremena na lokalnim prugama, pa zašto ne bi bila i našoj maketi. Ima tu još poznatih kompozicija sa lokalnih pruga sa BR38, BR64 i 86, V80 ... Ali ova je možda među najpoznatijima.
Da se vratimo na stanicu. Pored prolaznih kolosijeka imamo i slijepe. Kolosijek za teretni depo. Na malim stanicama je kratak i često je samo za jedan vagon. Ali da sad ne cjepidlačimo, neka bude barem 70 cm za HO. To je za 5-6 vagona sasvim dovoljno. Bilo bi lijepo da cijelom dužinom kolosijeka imamo rampu za utovar, a šupa za teret neka bude u sklopu rampe.
Lokšupa i njen slijepi kolosijek ne zauzima puno prostora. 30-40 cm je dovoljno. Pošto je u pitanju stanica na lokalnoj pruzi, mrcina tipa BR01, 03, 18 i sličnih nema. Tako da je dovoljno da nam šupa prima lokomotive do 20 cm (HO). Ako imamo parne lokokomotive, stup za vodu i utovarna rampa za ugalj su obavezan dio scenografije. Za dizel tu je pumpa sa rezervoraima.
Kolosijek za odlaganje utovarenih i vagona koji čekaju utovar nije obavezan, ali lijepo ga je imati. Ako ništa onda zaokružuje sliku. Trebao bi biti zapušten, sa visokim busenovima trave izmedju pragova i bummperom na kraju.
Na slici ispod imamo neke primjere rasporeda kolosijeka na našoj maloj stanici, koje možemo uz određena prilagođenja smjestiti na našu maketu.



Otvorena pruga
Kao što sam već rekao na maketi imamo i paradestrecke. To je onaj dio gdje će se naši modeli prikazati u punom svijetlu, kao na modnoj pisti. Ako je na nivou ispod stanice onda je u prvom planu. Najbolje je kad je (gledanu odozgo) odmaknut barem 30-40 cm od pruge na gornjem nivou. Tako vizuelno postižemo veću dubinu. U tome nam pomaže i ono gore navedeno zakrivljenje staničnih kolosijeka. Razlike u visina nivoa su 90mm za HO i 50 za N. Ako ikako možemo neka bude barem duplo ili više. Tek onda dobijamo na cijeloj slici.
Paradestrecke može biti ravan ili blago zakrivljen. Prvo nam to diktira prostor a tek onda želje. Ako nemamo prostor na gornjem nivou možemo tu ubaciti most. Za most pogotovo dobijamo opravdanje ako izmedju (gledano odozgo) paradestrecke i stanice ubacimo kanjon ili korito rijeke. Onda sve dolazi na svoje i sve je logično. Sa mostovima ne treba pretjerivati na ovakvim maketama. 1-2 su sasvim dovoljna.
Već sam rekao, da paradestrecke može biti i na nivou iznad stanice. Prugu dižemo postepeno. Uspon ne smije preći 5% ali poželjno je da ne prelazi 3. Po takvom usponu sve iole bolje lokomotive će lako povući 6-7 vagona. Ako imaju pogonske gumice, nema problema. Kod otvorenih uspona nagib ne bi trebao ići preko 2% ... jednostavno izgleda igračkasto, pod uslovom da nije u pitanju zubčasta pruga. Zato su dobri dugi tuneli. Sa njima sakrijemo sve ono šte ne želimo da se vidi. Ako nam prostor dozvoljava, možda najbolji način za dizanje pruge u tunelu je spiralno (gleisvendel, helix ). Tu treba obratiti pažnju da stavljamo največi mogući radijus i što manji uspon. Ako slučajno vozimo duge kompozicije, dugi uspon u krivini može biti nepremostiva prepreka za slabije lokomotive. Dakle za gleisvendel ne treba ići ispod R3. Sa usponom od 2,5% sve će ići kako treba. Kad postignemo željenu visinu izlazimo iz tunel sa prugom. Pruga iznad stanice na stijeni i visini 25-30 cm je pun pogodak. Prizor od kojeg zastaje dah. Dakle nemojte se plašiti planinskih vijenaca. To će dati grandioznost i zabezeknute poglede ljudi koji vam prvi put dođu u kuću.
Dobar način za upotpunjavanje kompletne slike je uvođenje duple pruge na donjem nivou. Ako nam je paradestrecke na niovu 0 hladno možemo dodati dva kolosijeka. Drugi oval uopšte ne mora biti spojen sa glavnim. Može imati svoju skrivenu stanicu sa 2-3 kolosijeka za izmjenu kompozicija. Tu možemo parkirati duge putničke i teške teretne kompozicije. Zamislite samo da vi pustite V100 sa silbering vagonima na glavnom ovalu, a po donjem vozi BR44 ili V200/221 sa 15-16 vagona za ugalj ili E18 sa 5-6 dugih putničkih vagona. Osjećaj ... khm.

Projektovanje
Kad smo došli do željenog prostora za maketu, počinjemo sa projektovanjem. Mnogi to rade na licu mjesta sa prugom u ruci ili crtajući na papiru. Ali može bolje i lakše. Crtati na papiru treba na samom početku. Uradimo skicu rukom šta bi željeli da imamo na maketi. E sad da li će to biti moguće, to je druga priča. Sličnost skice i buduće makete zavisi od našeg znanja, šta može stati na željenoj površini a šta ne. Skicirali smo jednokolosjecnu prugu koja ide na dva nivoa. Na gornjem nivou imamo stanicu
sa dva prolazna kolosijeka, dva slijepa i paradnom prugom na nivou ispod. Sa stanice ide i kolosijek koji se penje na treći novi gdje je smještena separacija. Sve smo lijepo zamislili ali sad to treba precizno nacrtati. Rekli smo da kombinacija papir-pruga na podu ne dolazi u obzir.
Tu nam u pomoć dolazi program WinTrack (WT). Ima i drugih, možda i boljih i jeftinijih, ali nekako ispada da je WT standard za evropske makete. U njemu imamo podršku za skoro sve aktuelne proizvođače pruge. To je program koji ima jako dobru uzlaznu liniju učenja i nakon savladavanja osnovnih komandi, jako brzo dolazimo do željenog rezultata.