Život

Poštar pritisne zvonce.

Na vratima se pojavi Huso u potkošulji s pivom u rukama.
Oko njega gomila male dječice koja trčkaraju.

Iz stana dopire miris kuhanog kupusa i zvocanje njegove Fate.



Poštar ga upita:
"Da li ovde živi Huso Mujić?"

"Ne!"

"Kako, pa na vratima piše Huso Mujić. Da li ste to Vi?"

"Da, jesam!"

"Pa fino sam Vas pitao da li tu živi Huso Mujić, a vi mi kažete da ne živi."

"Prijatelju moj, pa zar ti ovo nazivaš životom!"

Baba i djeda

Sjela baba na klupu, a suknja joj se podigla.



Veli joj djeda: "De pokrij to groblje!"

"Što bolan, da ti se ne bi podigao mrtvac?"

Dođe Mujo kući i sa vrata kaze ženi novost:

"Fato, jesi li čula za novi zakon. Žena koja rodi četvero, dobije penziju!"
"Šta veliš? Penziju? A mi imamo samo troje."
"Ma kasno nam je" veli Fata
"Jeste Fato, kasno je da pravimo četvrto. Nego, imam ja vanbračnog sina. Hoćeš da ga dovedem pa da imamo četvoro?"
"Idi dovedi", pristane Fata.
Ode Mujo i uskoro dovede svog sina, ali kod kuće zatekne Fatu samu.
"Pa Fato, gdje su djeca?"
"Došli ljudi i odveli svoje."

Dode Štef na ispoved:
- Gospon' velečasni, prevaril sam ženu!
- A koliko puta?
- Je, dragi moj velečasni, pak se nis' doše'l FALITI, nek ispovedati!

Veli Ivek Joži,..
"Ak' Bog da zdravlja, zutra bum išel na bolovanje..."

Uhvate divljaci Hrvata u džungli i ubace ga u kazan da skuhaju juhicu.
Pitaju ga ima li posljednju želju.
- "Nemam ja nikakvih želja, samo me nešto zanima."
- "Šta?"
- "Imate li vi SDP , HDZ ovdje?"
- "Nemamo!"
- "Imate li HDSSB, HNS, SDS?"
- "Nemamo!"
- "Imate li HSS?"
- "Nemamo!"
- "Imate li HZZO, HZMO, 21 županiju, 555 općina i gradova, 30 ministarstava, INU i MOL , 25% PDV ?"
- "Nemamo!"
-Imate li Keruma, Zokija, Bandića, Čačića ?
- "Nemamo!"
- "Pa od čega ste podivljali, mater vam j....m!?"

Supruga i ja sjedili smo za stolom na proslavi mature i ona je neprekidno
gledala pijanog čovjeka koji je sjedio sam za stolom, blizu nas.
"Poznaješ li ga?" "Da", uzdahnula je, "On je nekada davno bio moj dečko..........
Čula sam da se propio čim smo se rastali, i čujem da se od tada nije trijeznio."
"Bože moj", rekoh, " Ko bi povjerovao da osoba može tako dugo slaviti."

Moja supruga je nabacivala šta bi željela za godišnjicu braka koja se
približavala. Rekla je: "Ja bih nešto sjajno što ide od 0 do 150 za 3
sekunde." Kupio sam joj vagu za mjerenje težine.

Moja supruga je stajala gola, gledajući se u ogledalu u sobi. Nije bila
sretna šta vidi u ogledalu i reče mi, " Osjećam se očajno, izgledam stara,
debela i ružna. Trebaš mi reći nešto lijepo, neki lep kompliment."
Odgovorih: "Vid ti je perfektan."

OVOI NIJE VIC
Za svu djecu koja su rođena i preživjela

1960-te, 70-te i 80-te !!

Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes

U to vrijeme upozorenja u stilu "čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima nisu postojala.

Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampersice. Pišali smo u krevet.

Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rolama.

Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte ili Cole sa našim prijateljima i

NITKO nije umro zbog toga

Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kokte, nare koje su i tada bile pune sećera, ali nismo bili debeli zato što smo smo se STALNO IGRALI VANI

Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti,sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje onako nije bilo previše.

Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljska pljuska bila dio odgoja a bez zlostavljanja u obitelji.

I nikad nije bilo problema...

Provodili smo cijele dane radeći trkaće daske od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.

Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naučili smo kako riješiti problem

Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.

Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.

Nama nisu prodavali drogu ispred škole...

Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.......

MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO IŠLI VAN
DRUŽITI SE S NJIMA !
Padali smo s drveća, znali se porezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga
Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili utvrde od snijega, bacali petarde za Novu godinu,čitali hrpe crtanih romana i sve smo to preživjeli bez posljedica!

Vozili smo se biciklom ili pješke dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!

Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!

Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva

Naše generacije su dale najbolje izumitelje
i znanstvenike do danas.

Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.
I naučili smo živjeti s tim !

I ti pripadaš toj generaciji?

ČESTITAM!

MOŽDA ĆES ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE ODRASTI KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREĐIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI !

Pozdrav generacijo.
ŽIVJELI !