Moja je najveća modelarsko-maketarska slabost ta da želim imati modele i makete sa „domačim” vozilima i modelima, a to se teško može zadovoljiti bez samogradnje i pregradnje. Iako je moja „specijalnost“ željeznica, to ne znači da povremeno ne preuredim poneki autobus, kamion, Fićeka, Zastavu, ili ne napravim model kuće čija je arhitektura karakteristična za moj stari zavičaj. Tako je bilo i prije par godina kad mi je do ruku dopao jedan stari model Magirusa. Naravno, odmah sam u njemu prepoznao kamion moje mladosti, ali da bi uistinu tako izgledao trebalo je ponešto i promijeniti. Najprije sam naprijed morao napraviti novu rešetku hladnjaka i prepraviti haubu motora. Sredinu prozora takodjer je trebalo napraviti jer TAM je imao dva prozorska krila, dok je originalni Magirus imao samo jednu, kako to lijepo u Zagrebu kažemo - šajbu. Sa stražnje strane kabine trebao sam napraviti ovalni prozor, te nove, specifične blatobrane na stražnjoj osovini. Lakirao sam kistom jer se kod ovako malih površina maskiranje i špricanje, (još jedan „zagrebački“ izraz), ne isplati. A tablice? Tablice su onakove kakove su bile onda kada su ti kamioni bili pojam! Danas ih se, valjda, na prste jedne ruke može nabrojati.
