Sada na Božić, sa ogromnim zadovoljstvom i "punim srcem" , mogu napisati par redaka za kraj.
Prvo me je na Badnjak u rano poslijepodne nazvao Daco.
Prepun dojmova mi je ispričao sve detalje primopredaje.
Nakon toga me je nazvao i Mario, te rekao da zna da sam već čuo izvještaj - ali da me je i on morao nazvati.
Tada mi je rekao par stvari koje su i mene potpuno "dotukle", tako da sam bio u istoj situaciji kao Damir i Mrva.
Za dobiti veću sliku svega , treba reći da je nedavno Vedran ostao bez tate.
Tada je na nevinu šalu Marijeve mame da joj da jedan bonbon, on je odgovorio da će joj dati cijelu vrećicu - jer "mu je ispunila san"!?!
A Maria je grlio i , pazite ovo, rekao mu da je on njegov Djed Mraz!!!
Pa dajte recite kako je dijete reagiralo!
I kako je on to u svojoj glavici posložio sve stvari...
Meni je ovo nestvarno!
Danas sam ujutro još jednom pročitao cijelu temu.
Od početka do kraja.
Sigurno ću pamtiti ovaj Božić... ma ne mogu dalje pisati...