Ne znam gdje i kako Iberia nalazi računicu kad nudi let od Beča do Madrida i natrag za samo 80 Eura, ali takovu je ponudu moj sin još u veljači našao i odmah uplatio, računajući da se neću ljutiti što me najprije nije pitao. Naravno da se nisam ljutio, a i predivan apartman u samomu centru grada bio je i više negoli pristupačan. Tako sam za male novce, (neću navesti cijenu da se nebi smijali ili mislili kako ne govorim istinu), proveo pet dana u glavnom gradu Espanie i gotovo cijeli dan tumarao po sva tri Madridska kolodvora pokušavajući pronaći najzanimljivije motive ne samo za mene, već i za vas koji do sada niste imali priliku da „zavirite” u taj dio drage Europe.
Kao što rekoh, Madrid ima tri željezničke stanice, od kojih je najvažniji i najveći glavni kolodvor Estación de Puerta de Atocha, a koji se nalazi u istoimenom dijelu grada. Po broju i izgledu kolosjeka, očito je da je u njemu nekada bio živ i mnogobrojan promet. Izgrađen je u dva nivoa, od kojih onaj prvobitni, površinski ima kolosjeke sa širinom od 1668 mm, dok je novi dio u donjem nivou izgrađen sa standardnom europskom širinom kolosjeka od 1435 mm. Taj dio služi isključivo vlakovima velikih brzina, dakle AVE vlakovima, koji povezuju ne samo sve velike Španjolske gradove, već su vezani i na europsku mrežu brzih vlakova i svakodnevno povezuju Madrid sa Parizom i Marsellesom. Po onom drugom dijelu klize uglavnom elektromotorni vlakovi na gradskim i prigradskim linijama.
Drugi je kolodvor Estation Principe Pio. Predivna zgrada iż kraja 20-ih godina proteklog stoljeća, modernizirana je i pregrađena vrlo smjelo i povezuje sve elemente stare arhitekture sa novim, modernim, gotovo futurističkim elementima. Centralna je zgrada otvorena sve do trećeg nivoa u kome se nalazi podzemna željeznica (Metro), pa se istovremeno mogu vidjeti vlakovi metroa, iznad njih položeni kolosjeci regionalnih vlakova u jednom pravcu, a sasvim u najgornjoj etaži vlakovi u drugom pravcu i gomila pokretnih stepenica, mostova i prolaza koji sve to čudo povezuju u jednu cjelinu. Na površini je smješten i ogroman depo za vozila Metro-a.
Treća je stanica Estacion Chamartin, sagrađena između 1970 i 1975godine, sa namjerom da služi isključivo za potrebe svjetskog nogometnog Kupa 1982 godine, odnosno da rastereti saobraćaj na glavnoj stanici Atocha. Kad se stanica Atocha proširila na AVE vlakove, Chamartin je preuzeo klasične vlakove, kao i osam regionalnih i gradskih linija. 2007 godine i ova je stanica priključena na mrežu podzemne željeznice, dio zgrade je pretvoren u nakupni centar, a iznad stanice je sagrađen i novi hotel sa istim imenom. Inače, to je jedina stanica u kojoj se može bez putne karte pristupiti peronima, razgledati vlakove i fotografirati. U ostale dvije stanice može se ući na perone samo sa voznom kartom, dok je dio visokobrzinskih vlakova jednako tako zatvoren i kontroliran kao i europske zračne luke. Ovdje nije dovoljna putna karta, već se prolazi kroz cijeli sigurnosni sistem uključujući rentgensku kontrolu prtljage itd.
2709 Jedno od parkirlišta kraj glavne hale stanice Atocha.
Unutrašnjost glavne Hale stanice Atocha. Nekada su ovdje dimile lokomotive, danas je mjesto odmora i čekanja na vlak.
4029 Mnogobrojni, ali prazni kolosjeci kao dokaz nekadašnjeg značenja željeznice.
Velika moderna hala stanice Atoche, polazište svih AVE vlakova koji povezuju Madrid sa cijelom Španjolskom, ali i Europom.
Jedan od AVE napušta stanicu Atocha. (snimljeno iż prigradskog vlaka)