Kuće i stanice izrađene od kartona, zapravo i nije neka velika novost. One starije generacije zasigurno se sjećaju kraja 70-ih kada je u DDR-u tvornica „Vero” donijela na tržište manje ili veće kućice, stanice i sl., izrađene od kartona. Točno, podloga, krovovi i prozori bili su brizgani iz plastike, ali vanjski su zidovi bili „izštancani” iz kartona i prebojani nekim bojama za zid. Ipak, za sve je tada standard bio Vollmer, Faller i plastika, pa se navedeni modeli vjerojatno nisu pojavili u više od prve serije.
Danas je stvar malo drugačija. Laserom se izrađuje fasada, graviraju se cigle, ukrasi, izrezuju se ne samo otvori za prozore i vrata, već i vrlo precizni dijelovi kao što su prozori na šupama za lokomotive, industrijskim postrojenjima i sl. Gotovo svi veliki proizvođači pribora za maketarstvo posegnuli su za ovom tehnologijom, pa se u najnovijim katalozima već nalaze i proizvodi s napomenom da se radi o laser-cuttu. Najvjerojatnije sve mogućnosti nisu još iscrpljene, pitanje je samo tko će prvi doći na ideju da se upusti u neki još smjeliji projekt.
Ja sam tehniku laser-cutta „ispekao” prije mjesec dana, izvršio desetke proba dok nisam došao do parametara koji su mi potrebni kod izrade različitih modela. U principu, laserom se izgravira površina i izrežu dijelovi, koji se kasnije lakiraju i međusobno lijepe. Kao ljepilo se izuzetno dobrim pokazao bijeli drvofix, odnosno sve moguće varijante koje se mogu naći na tržištu. Uputno je za pojačanje kuteva upotrebiti balza letvicu promjera 3 x 3 mm, ali kod manjih kućica nije obavezno. „Staklene” folije najbolje se lijepe klasičnim UHU ljepilom, a rezultati sa tzv. cijanoakrilatnim ljepilom su vrlo skromni pa to ljepilo ne preporučujem. A što reći nevjernicima, odnosno onima koji još uvijek sumnjaju u budućnost ovako izrađenih objekata? Jedino to, da se u ovoj tehnologiji mogu izraditi bezbrojne varijante objekata u nevelikim serijama, što je u klasičnoj izvedbi zbog cijene alata za brizganje nemoguče izvesti. Dobro izvedeni modeli po vanjštini se uopće ne razlikuju od „klasičnih”, za izradu je potreban karton koji se proizvodi od drva, a ne od fosinih materija, cijela tehnologija gotovo uopće ne zagađuje okolinu, a kreativnost krajnjih potrosača nije promijenjena.
Stara izreka kaže da jedna fotografija govori više negoli stotinu riječi. Zato prilažem fotografije onoga što sam do sada izradio, pa ocjenite sami. (Generalna napomena, radi se o prototipovima od kojih neki još nisu završeni).
Uz srdačan pozdrav,
Vaš vječiti inovator ŽES
Vanjski dio stanične zgrade u mjestu Retz, Austrija. Veličina modela je 300 x 125 x 135 mm i izrađena je u mjerilu 1:87.
Šupa za lokomotive u mjestu Retz, Austrija. Exact 1:87. Dimenzija 380 x 125 x 90 mm.
Detalj prozora; debljina stjenke između stakala je samo 0,3 mm.
Dvije kuće iż Zagrebačke Tkalčićeve ulice. Exact 1:87.
Obiteljska kuća u mjerilu 1:87. Dimenzija 125 x 90 x 85 mm.
Rasklopna stanica u mjestu Ardez, Švicarska, 1:87. Dimenzija: 60 x 133 x 80 mm.
Ovaj je model u najvećem dijelu izrađen iz kartona, dok su pojedini dijelovi zbog specifičnih izgleda i debljine izrađeni iz resina.
Detalji prozora rasklopne stanice.
Detalj krova
Gradska stambena zgrada
NASTAVAK SLIJEDI