Oko ovoga lokota smo imali nedoumice su to ONI ili ON i ONA???

Opet!?

Napokon nađosmo pivnicu po našem guštu i nazdravismo uz domaće Salzburško pivo Stiegl.





Krenuli smo dalje uz puno smijeha jer nas je već ćapalo pa tražimo drugu pivnicu,treću i tako redom skoro do hotela...

Na ulicama Salzburga možete naići na mjedene pločice ukopane u asfalt,a one označavaju podatke ratnih zarobljenika (WWII) koji su obnavljali ulice,trgove,parkove pa čak i željeznicu. Naravno,nitko od njih nije dočekao kraj rata i oslobođenje. Čitao sam negdje na netu da ima Hrvatskih i Bošnjačkih imena tj. žrtava.

To su oni lokoti,za majku milu kakav biznis! Kad bi me natjerala da ga kupimo i okačimo na mostu pa da prekinemo most bi letio u zrak sa svim ostalim lokotima.



Opet kafana pa smo morali stati i odmoriti...

Bire delaju svoje pa nisam sam po pitanju budalaština!

I tako vam je to kad se ćapevate preveć pivnica onda se rad zgubite! Thommo gleda na karte kade smo i kamo trebamo poć!?



Kad smo utvrdili mašutu kamo dalje, krenusmo i naletišmo na Lleonovu davno izgubljenu rodbinu,a kako to biva unas Hrvata odmah je fešta i pjesma nasred Salzburga.

Glad je vela pokla toliko bire pa hitamo va Burgerkinga natrpati želudčiće.

Ja i Lleon smo prvi finili pa smo otišli prošetati do obližnje ložione vidjeti što ima tamo.







Krug ložione gledan sa hotelskog hodnika na 5. katu.

Eisenbahnmuseum Ampflwang im Hausruckwald

01.Maj

Ampflwang je mjestašce 80-tak Km udaljeno od Salzburga prema Linzu.
Muzej je površinom i eksponatima veći od Strasshofa,a ima što i pokazati. Odmah na ulazu u muzej ponudili su nam da se vozimo u povijesnoj kompoziciji koju vuče parnjača. Nije se tu imalo što više raspravljati,kupili smo karte i na 7 kupljenih jedna je gratis pa smo 20 ojra popili u kavi i pojeli u kolačima.