Svima onima koji su makar jednom bili na stanici Payerbach-Reichenau, ovaj je vlak poznat kao muzejski primjerak koji se prekoputa ÖBB stanice pokazuje na svojem uskotračnom kolosjeku i čeka na bolje dane. Ja sam tamo bio nekoliko puta i vlak je bio samo dio predivnog pejsaža, ali u nedjelju 14. kolovoza primjetio sam neobičnu živahnost oko motornih kola. Dotrčao sam doslovno u posljednji moment: vlak vozi!!!!! Konačno je dobivena dozvola i od 30.7. do 15.10. može se za 10 eura uživati u pravoj nostalgiji, cviljenju kotača u zavojima, specifičnom zvuku motora i prijenosa, (slično kao što se glasao dobri stari M25), uživati u predivnoj prirodi koja kraj prozora promiče sa ne više od desetak kilometara na sat.
Za one koje to zanima evo malo povjesnih podataka. Pruga je u prvobitnoj fazi bila dugačka nešto malo više od 5 km. Gradnja je počela 1917 godine, dakle u doba I svj. rata, i povezivala je veliku tvornicu papira u mjestu Hirschwang sa normalnim kolosjekom u stanici Payerbach-Reichenau. U 1926 godini na toj je pruzi započeo i putnički promet koji je donosio tisuće turista do početne stanice Raxbahn žičare, ali je već 1963 godine obustavljen. Teretni je saobraćaj i dalje radio sve do 1982 godine, kada su, kao i svagdje drugdje, kamioni preuzeli prevlast u transportu dobara. Pruga je danas zakupljena od Udruženja ljubiteja uskotračnih željeznica Austrije, a uz vožnju do stanice Hirschwang “dobije” se besplatna informacija o nastanku i povijesti pruge, kao i posjet remizi u kojoj se nalazi nekoliko ispravnih lokomotiva, te nekoliko nečega što se može opisati kao ostatak vozila, ali je sigurno da više nikada neće biti ti što je nekada bio. Sve u svemu, jedan vrlo interesantan izlet u prošlost!
Motorna kola br. 1 proizvedena 1926 godine.
Zar treba još više nostalgije? Unutrašnjost motornih kola.
Nije baš Höllentalbahn, ali motiv iz Payerbacha odkuda ta pruga i počinje.
Stanica u Reichenau: satovi kraj ulaza pokazuju vrijeme polaska vlakova u oba smjera.
Jedan od vagona koji više nisu u upotrebi: po bojanju se može zaključiti da je nekada vozio na Mariazell pruzi.
Ovi su vagoni nekada prevozili drvo do tvornice papira I gotove produkte do Payerbacha. Stanje: strašno loše.
Kolosjeci na završnoj stanici Hirschwang. Lijevo je pruga u pravcu remize, ravno u pravcu tvornice papira.
Ovdje mi je zatitralo srce: svi koji se sjećaju Samoborčeka prepoznati će odmah “sestru” dizel-lokomotive koju su u ŽM unakazili plavom bojom.
Jedan od vagona u remizi.
Ovo je bila dresina kojom su se najvjerojatnije vozila i gospoda iz tvornice papira.
Bilo bi lijepo kad bi se našli novci da se iz ovoga ponovno napravi lokomotiva, ali …..
Posječa na onu iz bajki: “iza sedam gora i sedam mora”…. ovdje počiva nekoliko putničkih vagona iza šikare i žbunja: odvažniji, kao naš Daco, sigurno bi se približili, ali meni je i ovo dovoljno.