Attachment:
14560171_10209360634725546_6436554058836174012_o.jpg [ 41.89 KiB | Viewed 13240 times ]
Ne postoje velike i male žrtve, ni velike i male štete. Kako se god ljudski one mjerile ipak su jednako velike i bolne. Kada se dese u našim životima javlja se duhovna praznina. O onim velikim žrtvama i štetama pišu mediji. O njima se puno zna. One se javno dijele. Lakše ih je nositi. O onim malima nitko ne piše. O njima se ne zna gotovo ništa. Djele se s malo ljudi. Teško se i dugo nose.
Ovo je prisjećanje na nestanak jednog svijeta, dugo brižno i s ljubavlju građenog. U nomenklaturi ljudskih aktivnosti on je uveden pod nekim brojem kao tehnička kultura, maketarstvo, amaterska fotografija. Kako god suhoparno izgledao ovaj naziv, iza njega se krije puno rada, studiranja, svađanja, radosti, tuga, podijeljenih osmjeha, oduševljenja. Kad velike institucije nemaju prioritet čuvanja bogate nam tehničke baštine onda se ona kroz izradu modela lokomotiva, vagona i željezničke infrastrukture, kroz fotografiju čuva na ovaj način. Po raznim potkrovljima, garažama i kuhinjama dešavali su se restauratorski radovi postojanja naših prethodnika, stvaralačkog razvoja našeg društva.
Njihovim uništavanjem nastaje višestruka žrtva. Uništen je dio naših prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Isto tako je i sa štetama. Kako se god činili malenim i bezvrijedni naši modeli, makete, fotografije nekih tamo vlakova, kolodvora, pruga u njima je utkan plod rada prethodnih generacija koje su stvarale da bi mi bili dio razvijenog svijeta.
Danas je tužno prisjećanje na nestanak jednog dugo njegovanog i stvaranog svijeta u Klubu željezničkih modelara Zagreb kada su prije 26 godina bombardirani Banski dvori. Smješten u potkrovlju zgrade u susjedstvu bio je jako mali ali i toliko velik da je obuhvaćao preko naših sto godina željezničkog dešavanja i stotine sati rada jednog........
S vama ovo tužno sjećanje dijele Dragutin Staničić i Berislav Žilić
