|
Odgovori na pitanja su podugački, ali vjerujem da će biti korisno pročitati ih.
Već se godinama služim kitom koji se može naći čak i u Bauhaus-u. To je „Nigrin“ Feinspachtel-Kit, a jednako dobar je i od firme „Presto“. U oba slučaja radi se o poliesterskom dvokomponentnom kitu, kemijski gledano identično onome što nazivamo auto-kit. Medjutim, punilo je jako fine granulacije pa i najtanji namaz nema pješčanu strukturu kao uobičajeni auto-kit. Prvo obradjivanje sa vodobrusnim papirom granulacije 250 do 300, naravno pod tankim vodenim mlazom. Kako se nakon prvog brušenja obavezno pojave i neke rupice, (zrak), ili neravnine, to se mora sa istim kitom još jednom, ili više puta, popraviti. Drugo i ostala brušenja sa vodobrusnim papirom granulacije 450 do 500. Zu većinu plastika kit prianja jako dobro, skoro da se sjedinjuje s njom. No ima u nekih proizvodjača i plastike koja je površinski kao masna, pa se kit rado odljepljuje. Za takove slučajeve sam pronašao rješenje u vidu momentalnih ljepila (popularno cijanofiks). Najprije odredjeno mjesto lagano premažem ljepilom i dok se još nije sasvim posušilo nanesem kit: drži „k’o pas ježa“. Ponekad se dogodi da se kit i nakon brušenja počne odljepljivati, a i tu pomaže taj fenomenalni cijanofiks: mala kapljica i stvar je zauvijek fiksirana, a zatim samo jedno lagano brušenje i gotovo!
U početku sam lutao cijelom Europom tražeći RAL sprejeve i čak ih i našao. Svi koji su sa tom vrstom boja već radili znaju da je rezultat relativno dobar, ali 24 sata sušenja i mogućnost da takav sprej ipak nagrize plastiku natjerali su me na daljnja traženja. “Revell” Airbrush, gotove boje na bazi umjetnih smola, (slično kao i u malenim kutijicama ali sa viskozitetom za zračni kist), Izvanredni rezultati, puno posla sa čišćenjem cijelog pribora i uvijek pofarbani prsti ! U “Conradu” sam tada otkrio Tamiya akrilne boje i preko tri godine se služim samo sa njima. Savršena zrnatost, razredjuju se posebnim razredjivačem, ali se sve pere obučnom vodom! Na sobnoj temperaturi model se može maskirati i špricati drugom bojom već nakon pet-šest sati, a ako radijatori nisu previše vrući i ostavimo da se na njima suši, tada i nakon dva-tri sata. Boje se medjusobno jako dobro miješaju. Nažalost ne postoje u RAL normama, ali ja sam to riješio tako da sam kupio jednu RAL paletu boja, pa prema njoj miješam željenu nijansu.
Mnogi se za tzv. maskiranje, služe sa soboslikarskim samoljepivim krep-papirom u rolama. Ja ga ne preporučujem. S jedne strane rubovi su dovoljno ravni i “oštri” za soboslikarske radove, ali ne i za liniju razdvajanja dvaju boja na modelima! Osim toga i ljepilo je prejako i ne jednom povuče sa sobom i boju, pa moramo sve ispočetka. Tamiya je napravila samoljepive vrpce u debljini od 6, 10, 16 i 20 mm. Rubovi su savršeno ravni, a ljepilo je prilagodjeno modelarskim potrebama i još mi se nije dogodilo da mi podigne boju.
Nakon decala, model treba i zaštititi. Običan prozirni polu-mat sprej iz Bauhausa ili sličnog dučana ispuniti će tu zadaću: treba samo paziti da nije na nitro ili akrilnoj bazi, već na bazi umjetnih smola (“kunstharz”).
|
