Kad sam jednom davno na jednom od željezničko-modelarskih foruma pročitao pitanje ”Od čega napraviti “Kennedija” ili druge YU dizel-lokomotive?”, odgovorio sam sam sebi: od ničega ili jednostavno početi od početka! Istina je da su se mnogi zavaravali misleći kako se od neke “Mehanotehnikine” lokomotive može napraviti “naša” dizlica, ali činjenica je da jedino okretno postolje lokomotive tipa SD-40 odgovara i po dimenzijama i po izgledu postoljima naših lokomotiva, što su neki graditelji YU modela I iskoristili. Sve ostalo je optička varka! Gabariti američkih lokomotiva su drugačiji, čak su i kabine veće. Jedino zajedničko je design i to nas zavarava.
Nedugo nakon pojave JŽ 661 koju su gotovo istovremeno napravili g. Jovanović iz Srbije i naš Samoborski “zagrepčanac” g. Bijelić, odlučio sam da se priključim graditeljima YU modela i da napravim model meni najdraže dizelke: HŽ 2044. U toj odluci me najviše ohrabrio “Frateschi” model brazilske lokomotive G22-CU: na slici vrlo slična, gotovo identična postolja i privlačna cijena. Ali kad je u Njemačkoj naručeni model napokon stigao i kad sam sa “šublerom” izmjerio pojedine dimenzije, ostao sam ne malo razočaran; sve preveliko kao da je “OO” (1:72), a ne H0. Zatim sam nabavio polistirenske ploče različitih debljina i počeo rezati, piliti i turpijati stranice za moju prvu 2044, sve prema nacrtu koji se i dan danas može naći na nekim internet stranicama. No ništa nije bilo “ono pravo” i sve moje kombinacije nisu dale zadovoljavajuće rezultate. Vidjevši moje muke, moja draga supruga je “iza mojih leđa” naručila jednu mikro-glodalicu marke “Proxxon” i napravila mi iznenađenje modelarskog života. I tad je počelo! Već je prva lokomotiva izgledala jako pristojno. Od Frateschija sam upotrebio samo okretna postolja, (iako su malo predimenzionirana), te motor I kardane. Jedna od prvih 2044 nalazi se u Dacinoj zbirci i on je nehotice na stranicama KŽMZ-a napisao: ŽES-Frateschi. Tako je nastala fama da se radi o pregradnji, što nije istina. Na fotografijama koje prilažem vide se pojedine faze izrade i od Frateschija je samo ono što sam rekao: pogon! Ali to je nevažno. Isti sam model kasnije „usavršio“, znači prepravio na osnovi u medjuvremenu stečenih iskustava, a zatim su slijedile 2043 i 2062 u staroj varijanti. Kod svih sam upotrebljavao isti pogon, dakle Frateschi, dok su karoserije i fremovi apsolutno moja vlastita konstrukcija. Kako sam radeći u najstarijoj prodavaonici igračaka u Beču naučio i tehniku izrade silikonskih kalupa za ljevanje metala, (firma ima vlastitu radionicu olovnih vojnika), to su i sve lokomotive dobile spremnike za gorivo ljevane iz 95% cinka, što im je bitno doprinjelo na težini i voznim karakteristikama, jer okretna postolja imaju pogon na sve tri osovine, ali nemaju gumice.
I na kraju zaključak: ako želite model neke od dizelki „sa našeg prostora“, ne pokušavajte pregradnjom bilo koje „američke“ lokomotive. U najboljem slučaju iskoristite pogon: sve ostlo je iluzija kao i prve „YU“ lokomotive gdje je „Mehanotehnika“ dvije tipično američke Bo-Bo lokomotive prefarbala u tamnozeleno, otisnula dosta neprofesionalno onu poznatu žutu liniju i napisla „Jugoslavenske željeznice“!!?? Opsjena kojoj i dan danas mnogi nasjedaju.
frem jedne 2044 sa pogonom
Kučište (stara verzija)
2044 u novoj shemi lakiranja
Jedna od 2043
„Ličanka“ -stara verzija i prvo HŽ lakiranje
Kučište ove lokomotive je prepravljeno od Liminog modela, donji postroj je vlastita konstrukcija.