Željezničarsko maketarstvo i modelarstvo je, po meni, jedna vrsta droge: kad jednom počneš nema prestanka, ali ako i prestaneš zasigurno ćeš se kad-tad vratiti.
Kad sam napravio maketu Samoborčeka, napravio sam i „Srebrnu strijelu“, jednu jedinu, ručno rađeni unikat. Zajedno sa maketom i taj je unikat ostao u Zagrebu, a meine je neprestano gnječila misao o jednoj novoj Strijeli, jednoj koja bi ostala u mojoj vitrini i koja bi tehnički imala nešto bolje karakteristike. Rečeno, učinjeno, ali kad sam već započeo taj novi projekt, odlučio sam se da napravim i kalupe kako bi i neki meni dragi ljudi mogli imati po jedan primjerak. Drugim riječima, odlučio sam se za jednu malu seriju. U ovom momentu su gotove dvije nemotorizirane garniture, od kojih je jedna već prelakirana i ponosno stoji u mojoj vitrini. Za sada nemam namjeru napraviti motorizirani model, ali to je samo jedan mali rutinski zahvat.