Jedva čekam vidjeti

hehe, hvala Robi, hvala Thalis.
Taman još stavljam detalje maketu.
Danas možda prva fotkica.

čekamo čekamo

_________________
Ne možete unaprijed znati koju stranu kruha treba namazati.
(Murphyjev zakon)

Uuuu....

Servus društvo.
Kao što sam najavio, radim na jednoj maketi za kolegu Adija iz Zadra.
Ovo je maketa komada Ličke pruge, konkretno mosta na jezeru Štikada kod Gračaca.

Tko želi naći most na Google Earthu ili Google mapsu može na Lat: 44.316 , Lon: 15.781

O maketi:
Adi je je započeo modul izrađivati prije par godina, i stao je sa reljefom, koj je tako čekao 2, 3 godine...



Iako jako dobro poznajem taj kraj, jer sam poslom tamo prolazio mnogo puta, zaletio sam se s kolegom točno na taj most.







Ovo je bio pravi trenutak za shvatiti da na most ne stanemo i mi i vlak.
Na mostu se nema gdje za skloniti kada ide vlak, moj kolega na pol' mosta, ja na početku.
A idu 2 Turnerice i 20tak cementara, brzinom od 90km/h u leru...
Kad nas već nije pokupio , dobro da nas nije otpuhao sa mosta...



Nakon vratolomno-živopisnog izleta, počeo sam raditi na maketi.

Nastavak dalje...

Moj slijedeći zadatak je bio da gotovo potpuno počupam i preuredim trasu, prema pravom primjeru.
Most sam zrihtao i weatherirao prema pravom primjeru:



Simultano sam eksperimentirao sa vodom, i svime šta treba za dobivanje vode, na toj površini, u toj količini.



Most je pored dobio PTT/internet kablovinje, koje ide pored pravog mosta.



Nakon toga je bilo vrijeme da zrihtam reljef, posujem ga sa zemljom (od tamo) jedino je šoder i pjesak odavde, jer tamo nije baš bio sitan...
Navalio sam raditi podlogu za vodu u rane jutarnje sate... oko ponoći...



Nakon zemlje, obale i kamenja, došla je na red trava, šaš, grmlje...



nastavak slijedi...

Da ne zaboravim šodranje pruge.
Prugu sam šodrao mješavinom finog i vrlo finog balasta pomiješanog sa prosijanom zemljom od tamo.



Nakon zemlje, pijeska, kamenja, obale, trave i šaša, na red je došao nezahvalan zadatak.
Obzirom da je Adi već izrezao konturu reljefa na modulu, ja sam morao smisliti kako napraviti vodonepropusni spremnik u koj ću ulijevati vodu i koj nesmije propustiti idućih 24 sata dok se sve dobro ne stvrdne...

Riješenje je bilo da zakucam stiropor letvice, dobro premazane parafinom, i svaku rupu i procijep zapunim silikonom.
Prethodno sam dobro već zasilikonirao obalu, prije šodranja i kamenja, kako mi ne bi voda pobijegla kroz reljef.



U međuvremenu sam pripremio naplavine.
Uglavnom drvca koja sam izweatherirao, kakvih na Štikadi ima pregršt...



Na kojoj prethodnoj fotki mosta sam već unaprijed pripremio i zalijepio alge oko mosta koje tamo rastu i dao im nijansu kakvu imaju na jezeru.

Nakon noći živciranja oko toga postoji li negdje kakva rupica kroz koju mi biježi voda, kada sam drugi dan krenuo micati stiropor letvice i silikon koj se lagano odvajao, trenutak zadovoljstva kada sam shvatio da je sve ispalo kako sam želio.



Nije problem raditi malo jezerce koje se relativno lagano pokrpa i za koje znate da nema rupica ili procijepa kroz koje će curiti.
Ali na ovolikoj površini sam utrošio preko 1,5l "vode", i rizik od curenja negdje je bio velik.
Zato je bitno dobro sve provjeriti, dobro sve zabrtviti i začepiti kako ne bi nastalo njesra.
Ispod modula sam postavio dva kvadrata alu folije, ukoliko krene curiti, da mi ne curi po podu, jer to je gjavaža za pokupit i obrisat a da se ne stvrdne za pod.

Također je bitno vodu ulijevati na maketu na pvršinu koja je vodoravna, da se ne bi negdje stvorio višak vode, a negdje manjak.
Također, poželjno je da je prostorija u kojoj se to sve radi, bude zaštićena od prašine i svega što se može zalijepiti za površinu.
Ja bih si pojeo desno jaje da sam se toliko trudio, kupio 1,5l "vode" koja je jedan od najskupljih djelova, da sam sve dobro i propisno zabrtvio, a da mi se zatim na površinu uhvatilo polje prašine i mucica koje ostane tako zalijepljeno...

Ali je sve dobro prošlo, pa su ovo bili preliminarni rezultati...



Nastavak...

Možda sam zaboravio spomenuti da sam pilone i betonažu oko pilona radio sam, farbao i postarivao.
No do ovdje je već nevažno.

Ovaj cijeli dio bih posvetio vodi.
Nakon što sam dobio krasnu glatku prozirnu površinu, želio sam joj dati prirodnu teksturu, točnije, talase.

Najbitnije za samu prvu fazu, dobivanja glatke površine je da je podloga dobro pripremljena.
Točnije da se poznaju prijelazi sa obale u vodu, dublji i plići djelovi, te samo dno.
Sve to se vrlo lako napravi sa minimalnim umjećem baratanja akrilnim bojama.
Ja konkretno sam to radio akril temperama na vodenoj bazi.
I kada se dobije korektna boja dna i svi detalji u jezeru, na raznoraznim "tutorialima" ima hiljadu načina za tintiranje vode, koja će također pridodati dubini.
Tintiranje sam ja napravio sa crnim tušem, što je dosta efektivno i najjeftinije, obzirom na razne skupe pigmente i kristale.
Tuša treba jako malo, i važno je ne pretjerati da ne bi umjesto jezera ili mora, dobili črnu naftnu jarugu.
Svako malo prilikom miješanja "vode" možete dodati kap po kap, i provjeriti samu transparentnost kakva će biti na onoj dubini (količini) kojom pokrivate neku površinu.

Moje iskustvo vam govori da koristite prirodni crni tuš.
Nebitno što je tuš crn, ako ga dodate umjereno, boja dna će odraditi sve ostalo.
Od umjetnog plavog tuša, iz nekog nepoznatog razloga ćete dobiti smeđu nijansu, koja neće imati ništa sa modrom bojom koju ste željeli dobiti.
Popularni "cyan" tuš iz Mullera je također odličan za tintiranje vode.

Iako je jezero Štikada uglavnom mirno, ostatak vremena, čim zapuše vjetar, stvore se valovi.
Budući da je to poprilično veliko umjetno jezero, voda može biti čak prilično uzburkana, gotovo kao more.
Ja sam želio umjerene talase, valiće koji idu u smjeru puhanja vjetra, kao pri puhanju konstantnog sjeverca.

Prvo, izrada "zapuha" na površini.

Utackavanjem paste u površinu dobiva se efekat "namreškanosti" od zapuha.
Spužvica dušu dala.



Zatim fino uglađivanje namreškanosti, da dobije "smjer" zapuha...



Prvi talasi.
Ovi prvi talasi nemaju "smjer" nego trebaju prvenstveno stvoriti općenitu teksturu vode.



Zatim dolaze valovi koji se kreću smjeru zapuha...



Najbitnije je da se po transparentnom gelu ne tacka previše.
Prvim nanosima kakav oblik dam, takav i ostavim, da se ne stvore mjehurići zraka koji ne mogu van jer se počinje sušiti...
Šta trebate ispraviti, ispravite u prvih par minuta nanosa.
Pogotovo kod ovako velikih površine ne treba istresti sve na površinu pa onda raditi, već obrađivati dio po dio, da se jedan dio ne bi počeo sušiti i stvrdnjavati, dok vi radite na drugom...
Gel zaglađujte i oblikujte nekom glatkom površinom.
Kist ostavlja brazde i katastrofalno teško se pere.

Nakon svega do sada, došao je na red za pogrmljavanje, pošumljavanje, i napokon, finalno -postavljanje znakova, kakvi su i tamo...
Iako nisam poslikao sve znakove koje sam tamo postavio, evo ih par...

Početak ograničenja brzine:



Uključna točka za automatski cestovni prijelaz i nailazak na ŽCP.



Stari zvrnuti betonski, koj je tamo točno ovako, na ovom mjestu.



Detalj obale:



Alge, drač i detalj obale...



Nastavak...

Iako sam ja na jezero došao sredinom Kolovoza, želio sam dati cijeloj maketi nijansu jeseni.
Ja mislim da vjetar i jesenski tonovi daju dinamiku maketi.

Ja sam se, prema svojem subjektivnom dojmu, približio oko 90% stvarnom prizoru sa jezera.
Most je Rocov.
Iako konstrukcijski odgovara, malo je kraći od pravoga, za koj metar, ali da vam to ne napišem, to najvjerojatnije ne bi nitko niti primjetio.
Ovaj most na maketi ima nekih konstrukcijskih odstupanja od pravoga.
Iako je izuzetno sličan pravome, zapazit ćete da ima određenih konstrukcijskih razlika.

Radi toga što je Adi već postavio reljef i bazu za pilone mosta, ja sam reljef izmjenio koliko sam mogao da odgovara pravom reljefu.
Ima minimalna odstupanja radi toga da ne moram baš trgati sve i sve lijepiti baš nanovo, jer ne bi imalo ni smisla.
Ta odstupanja se vide po tome da negdje gdje bi trebalo biti veliko kamenje je sipina, a negdje gdje je sipina je veliko kamenje koje pokriva viškove ili nedostatke.

Sveukupno, prema mojoj subjektivnoj procjeni, maketa ima oko sveukupnih 10, do eventualno 15% odstupanja od pravog mjesta čisto iz pragmatičnih razloga.

Strojovođe sa Ličke pruge kojima sam poslao fotke, osim što ih je ugodno iznenadilo, nisu zapazili nikakve nedostatke, pa čak ni male konstrukcijske razlike u mostu.
Tako da je ovo moj subjektivni dojam o mojem rezultatu.

Maketa još nije gotova, i ovo su preliminarne fotke.
Kada maketa bude gotova, na ovu temu će se nastaviti puno bolje i zanimljivije fotke.







Otvoren sam za moguća pitanja.

Nadam se da ste uživali.