Rasvjeta je više-manje gotova. Treba žice uredno pospremiti za dekoder i to je to. Slijedeći zadatak je:
ZVUK
Općenito, mogla bi se napisati cijela knjiga o problemu zvuka za naše modele.
Obzirom da se poslovno bavim ozvučavanjima, nije nelogično da mi to mora biti barem prihvatljivo, ako već ne uvjerljivo.
Ovdje ću diskusiju maksimalno skratiti, a da ne ispustimo bitno.
Savjetujem da si na youtube potražite 2063/SD40, pa malo pogledate kako ona vozi i što se tada čuje.
Naša karavela ima EMD 16-645T-E3 motor (skoro kao i SD40), kojeg krasi turbo i 8 stupnjeva-notcha, koje mi čujemo kao promjenu zvuka.
Dakle, kod ubrzavanja idemo iz lera u N1, pa N1-N2 i tako sve do N8.
Kod usporavanja idemo iz N8 pa na dolje.
Priča o zvuku je iz tri različita segmenta.
Prvi dio se odnosi na ono što ćemo reproducirati, drugi dio je vezan na onoga tko proizvodi zvuk, dekoder, i treći dio na onoga tko ga reproducira – zvučnik sa kučištem.
Zvučni zapisi
Da bi ta vožnja sa zvučnom podlogom imala smisla, moramo zvuk rastaviti na sastavne dijelove i to sinhronizirati sa vožnjom.
To znači da se svaki zvuk sastoji od početnog dijela, dijela koji se ponavlja, i završnog dijela.
Konkretno, nakon paljenja, 2063 je na leru i ponavljamo segment lera u petlji. Ubrzavanjem, puštamo sevencu ler-N1 i ponavljamo N1, sve dok se dalje nešto ne odluči. Dalje ide N1-N2, N2, N2-N3....
Svaka takva promjena, tranzicija, je bitna, jer je zvuk drugačiji od svih ostalih.
Na tome su već „pala“ više od polovice dekodera, koji to rade tako da zvuk lera ubrzavaju, pa to zvuči kao da vozi neki ferrari.
Dekoderi.
Imao sam sreću da su mi kroz ruke prošli više-manje svi proizvođači.
Ima puno podataka koji ih opisuju, od kapaciteta memorije do 8/16 bit-nog zapisa, sample rate-a...
Da ne gnjavim previše sa tehnikalijama, ja ću to više, onako, kvalitativno.
Tu stvarno ima svega.
Prvo, imamo problem što neki smatraju naš hobi igrom, pa se prema njemu tako i odnose. Ti sound dekoderi nemaju veze sa realnošću.
U toj grupi su MRC, QSI, Digitrax... Oni uopće nemaju notcheve, već zvuk lera i funkciju pitch – ubrzaj. To zvuči-grozno! A neki još voze i gore od toga kako zvuče...
U drugoj grupi su ESU, ZIMO, CT elektronik, Tsunami...
Oni imaju ispravan zvučni slijed, međutim i neke druge probleme.
Generalno, niti jedan nije do kraja odrađen kako treba.
Zvučno i funkcijama je daleko najbolji Tsunami, međutim ima jedan ogroman ali. Nema mogućnosti za upisivanje svojih zvučnih zapisa. I ne vozi baš savršeno za svoju cijenu.
Zimo vozi savršeno, ali ne pozna notching.
Esu vozi isto savršeno, ima notching, ali ima drugih "mušica"...
Recimo, jedan od teško riješivih problema skoro svim dekoderima je razlika vučne mase.
Kada je sama, iz lera u N1 ili N2, tako 10-ak sekundi i ponovo na ler, a ona „leti“ i ode daleko...
Kada je iza nje 1000+ t, iz lera u N1 ili N2 i ništa! Tek teškom mukom u N3 ili N4 se tek- pokrene!
Moje je mišljenje, ako dam za dekoder koliko za lokomotivu, onda to mora biti – nešto!
Iz svega ovoga su neki možda naslutili da nisam do kraja zadovoljan sa - nijednim.
To znači, da mi nije preostalo drugo, nego pokušati krenuti svojim putem.
Naručio sam PICkit2 od Microchipa i počeo druženje sa mikroprocesorima...
Da ne odem previše u širinu, sada imam mogućnost sam napisati dekoderu što da radi, sa čime da radi i kada da to radi. To je kao lego kocke, beskrajne mogućnosti i opcije.
To znači da mogu imati bilo koji algoritam po kojem procesor izvršava instrukcije. Uz činjenicu da je priča jeftinija, dobio sam ono najvažnije. Prilagodljivost svakoj loksi. Ili aplikaciji.
Samo sam limitiran da li ja to znam napraviti ili (još) ne.
Recimo, imam varijantu kada dekoder postane neki stacionarni, pa onda možemo ručno mausom ili računalom mu zadati da pušta zvukove zvona, vatrogasaca, vodopada... ma čega god.
Ili, imam kompoziciju sa glaskastenom, jedan mali putnički vagon, i jedan otvoreni sa društvom koje pjeva. Ubacio sam snimku jodleri, koji kad se kompozicija zaustavi, zapjevaju!
Faller car?
Samo je mašta granica za primjene...
Što se hardware-a tiče, koristim procesor - na slici oznaka 1
PIC18F2520a izlazni audio stupanj je- na slici oznaka 2
LM 4871Da štivo ne bude preteško, neću ići u detalje programiranja, ali ću na jednom malom primjeru pokazati zašto je ovaj pristup u tolikoj prednosti.
Zvuk kočenja.
Ili ga uopće nemate kod MRC-a, Digitraxa...
, ili još uvijek čujete da kočite dok stojite
, QSI, ili kočenje radi odlično kod ESU-a i ZIMO-a, uz nekoliko ali...
Samo možete kratko „zacviljeti“. I to ako je brzina bila preko nekog iznosa, uglavnom 40%... Dakle, to je ok za samo loksu i to kada je vozila dosta brzo. A kompozicija, loksa koja se „šulja“? Trebamo više. Ali ne uvijek. Samo ponekad. Da nam ne ide na živce škripa... i tako to.
Evo koje je jedno rješenje:
Da prevedem na hrvatski
Ako nije stisnut F9, nemoj „škripiti“
Ako vozim i F9 je trajno stisnut, „zaškripi“ kada iz vožnje brzina padne na 0.
Ako vozim i F9 je bio isključen, kada ga stisnem, „zaškripi“, pa tako koliko god puta želim.
Na taj način se mogu pokriti skoro sve situacije.
Isto tako, remapiranje je smijeh. Jer ne remapiram funkcijske tipke (recimo F9 neka bude F3), već cijele sekvence skripti!
Za kraj, ovdje će biti ispravan notching, sa svih 24 karakterističnih zvukova (tranzicije + položaji), sa mogućnošću kretanja iz 2,3... ma iz 8. položaja ako se želi, original trubu, ali...
...za klasičan 16-645T-E3 motor iz SD40, koji ipak malo drugačije zvuči od naše karavele...
...jer još uvijek nisam imao čast dobiti priliku od Ri-ekipe snimiti 2063, recimo u Moravicama...