UVOD:

Nakon malo šale u temi o specijalnom agentu, red je da se malo primimo i posla
Dakle, kao što je i najavljeno, ovdje će biti prikaz jedne ugradnje i svega što je potrebno za rasvjetu, zvuk i vožnju ove male ljepotice u N-u.

U gornjoj rečenici, dvije su ključne riječi - one zadnje.
Opći dojam o lokomotivi je fenomenalan. Tako je pogođena, proporcionalna, odlično pobojana, dekali više nego dobri... jednom rječju - uvjerljiva, stvarno ljepotica.

Koliko je to malo, meni kao H0-isti je to svaki puta šok.
Automatski to znači da će izazovi ugradnji biti puno veći.

Evo dvije neobične slike, koje će dočarati najbolje o čemu pričam:











SVIJETLO:

Da bi se svijetla mogla odraditi, prvo sam trebao usporedbu da vidim kako bi to trebalo izgledati:
sprijeda



straga





I odmah naletio na prvi ozbiljan problem, bolje rečeno, cijelu grupu njih.



Evo još bliže:





Kao što se vidi, vrhunski majstor koji je napravio loksu i sve odradio odlično, neprecizno je probušio naprijed otvore za svijetla.
Na krivim pozicijama i krivim promjerima.

I napravio - "situaciju"...

Otraga je malo bolje, jer dolje nije bušio otvore, ali je gore probušio dosta velike rupe, skoro potpuno jednu do druge, koje su već oštetile i otkrhnule boju.
Dakle, treba donijeti odluku, kako to sve "pomiriti".

1. Želio bih staviti što točniju dimenziju farova.
2. Imam sprijeda rupe "opasno van centra", toliko da su mi sada bušene na poziciji koja mora vjerojatno biti zatvorena
3. Otraga su gore otvori već vjerojatno preveliki i rupe će se vjerojatno spojiti
4. Kako centrirati prednje rupe, kada će me svrdlo "odnijeti" van centra
5. Ako forsiram glodalima, potrgati ću cijeli nosač prednjeg fara
6. Bilo koja greška je skoro nepopravljiva, jer nemam original plavu boju
7. I najinteresantnije, kakvo rasvjetno tijelo staviti da odradi farove

Tražio sam lampice, ali su sve ipak prevelike, minimum 0,2mm prviše.
Izbor LEDica se dramatično smanjuje, čak i uz tokarenje LEDica, jer ne dolazi u obzir neka ksenon plava/ljubičasta varijanta.
Teško da će mi želja biti ispunjena sa bojom cca 2600K, ali ne pristajem na ništa iznad 3500!
I onda počinje traženje što i kako staviti, naravno prije nego se otvori otvore, a da liči na original i sve gore koliko toliko-pomiri...

SVJETLA, 2. DIO

Sjetio sam se da bi optički kabel mogao biti odlično rješenje.
Nakon dosta mjerenja i procjenjivanja, definitivno sam odlučio da svjetlovod napravim od 0,9 - 1,1mm , što nađem.
Standardna vrijednost optike je 1mm, dakle baza je tu.
Ta opcija mi je dala još nekih 0,1mm dodatka stjenke za čvrstoću, jer sam se najviše bojao da će mi se kod bušenja/glodanja otkrhnuti cijeli far.

Da bi što manje invazivno krenuo prema kučištu fara, prvo sam centre farova bušio sa 0,4mm, onda sa 0,8mm i na kraju sa tupim 1,0mm, kojim sam zapravo najviše glodao bočnim stranicama



Nakon toga je došla na red obrada svjetlovoda.
Ideja je bila da se svjetlovod unutra savine pod 90' i spoji u jednu točku.
Između toga treba staviti ledicu.
Sve sam ja to mehanički odradio, ali je nastao problem. Ledica nikada ne sjedne 100% u centar, i jedan far svijetli 100%, drugi 50%. Bljak!
Sve je jasno, rezanje i na svaki svjetlovod okomito svoju ledicu.

E sad je to to!

Još jedan mali problem je da nam gornja svjetla trebaju biti crvena i svjetliti crveno.
Dakle, biti prozirno crvena.
Jednostavno... Crveni flomić-marker 5-6 puta i to je to!



Bijeli farovi su jednako odrađeni. Gornji reflektori su bili tvrd orah, ali je na kraju ispalo dosta dobro. Otkrhnulo se srećom u sredini, među farovima.

Ledice su stavljene u dimenziji 0402 ili 0,8x0,6x0,2mm, sa lak-žicom.

Ne bi bilo šanse zaklopiti kučište sa klasičnim žicama, jer ne bi bilo mjesta.

Evo kako je to veliko: (ispod cviksi je optički kabel od 1mm, za dodatnu usporedbu)



Srednji crveni svjetlovodi su unutra savinuti i pobojani u crno. Bojao sam se da će crvena probijati van...
Ledice, tamno crvene, sa cijanoakrilnim gelom na svjetlovod:



Za gornje reflektore, stavljena je ledica 0603, da se poslije može dobiti ipak veća svjetlina.
Sve je zaštićeno crnim trajno-elastičnim kitom, da se izbjegne probijanje svjetla drugdje.
Kada se sve stave, to izgleda ovako:



I evo, cijeli prednji kraj:



Električki je ispitano, sve je u redu.
Za kraj, usporedba originala i modela:





Nakon cijele ugradnje će se urediti ostaci srhova oko svih farova.
Sama dimenzija farova na modelu je mrvu manja, ali mi se čini da ima onu "puninu" koja je na originalu i onako, bar meni, vizualno mi izgleda uvjerljivo.

SVJETLO 3. DIO



Zadnji kraj dolje je ispao odlično, jer je polazište bilo super - nisu rupe bile zabušene
No gornji kraj, ostaje kakav je bio.
Nešto sam probao, ali jednostavno nisam htio biti "bahat" i bušiti u tijelo sa stjenkom sastrane od 1 do 1,3mm.
Šansa da će puknuti po pola, otkrhnuti se, pogotovo ako je zaostao mjehurić zraka, bila je ogromna. A onda nema natrag...

(pogledajte gornje rešetke, tamo je već i onako neki problem, a nije daleko od mjesta bušenja)



Obzirom da je zadnja strana, pa to se i ne koristi često...



Sa svjetlovodima



Početak fiksiranja ledica, bijela je gore...





I tako, došli smo do kraja sa svim ledicama.

Ima ih par komada... , pa ikebana izgleda ovako







Priznajem, ispitivanje je bilo... FORA!

24 žice, sve iste boje, a plus i minus -nije svejedno.
Fini broj kombinacija.
No još bitnije je što sa tom ikebanom poslije. To mi se nije sviđalo.
Tada sam išao malo mjeriti struje po ledici, da vidim što se može.
Mjerenjem struja, kada je zasvijetlilo, primjetio sam da je crvena desno naprijed slabije svijetlila.

Izmaknula se kod navlačenja žica...
To znači da je trebalo sve desno ponoviti, jer su jedna na drugoj.
Svjetlovodi van, crveni se crnom bojom zaprljao, napraviti novi...
Licna je pukla na crvenoj ledici, ponoviti...
Nisam spomenuo, crnom bojom i termo pastom ( ) sam pokušavao svjetlosno izolirati što sam više mogao, a da boja slučajno ne izađe kroz svjetlovod van na kučište...

E to bi bio cirkus
Ok, ovaj puta je ipak sve bilo kako treba.
Mjerenja. O da...

Struja kroz crvenu i bijelu može za normalnu upotrebu biti skoro ista.
Na funkciji će biti 17V, što je više od 2x3,4 (bijele) + 2x2,3(crvene) forward napona.
Dakle, sve je zadovoljeno za... serijski spoj prednjeg i zadnjeg kraja -križno!



Da ne maltretiram, skraćena varijanta glasi, sve će se svesti na... 5 žica!


Pa, hajdemo MALO SVIJETLITI















Moram odmah reći, da ja to naprosto ne mogu (ne znam?) pošteno fotkati.
Na zadnjem kraju sam se igrao sa ev u minus, pa je možda ispalo malo bolje.
Crvena je poseban problem, jer se presijava.

No, zato ću ja ono najvažnije (po meni) opisati.
Bijela je baš boje pravog fara. Full bijelo. Niti plavo niti žuto.
Crvena je, onako puna - "krvavo crvena", kao na Fleischmann parnjačama
I meni najbitnije, probijanje boja je minimalno, a izgled svjetla je potpuno okrugao.
Struju sam žestoko smanjio, jer je naprosto "bolesno" koliko intenzivno može svijetliti.

Uživo je valjda još 10x bolje nego na fotkama...

gadni posel,makar sam to več sve prečital ,na drugom forumu ,opet skidam kapu ,svaka ti dala

Neznam zakaj smanjivati broj zica ? Meni je ovo vise avancirano. Je da mozda nema mjesta za motor ali nemres bas imati sve.
Ma salu na stranu - genijalno

_________________
...na sve mislim i opet pola zaboravim...

@ vule

znaš što?
Kada sam čitam ponovo, ne mogu vjerovati da sam tako bio kada sam to išao raditi...

@ piccolo

bez motora?
vidiš, vidiš...
koliko bih si problema smanjio da sam se toga sjetio
ma iskustvo je to, vidi se odmah

ha što ćeš... drugi puta kada krenem u takve ludorije, prvo tebe pitam za moguće opcije


...
obojici

Rasvjeta je više-manje gotova. Treba žice uredno pospremiti za dekoder i to je to. Slijedeći zadatak je:

ZVUK



Općenito, mogla bi se napisati cijela knjiga o problemu zvuka za naše modele.
Obzirom da se poslovno bavim ozvučavanjima, nije nelogično da mi to mora biti barem prihvatljivo, ako već ne uvjerljivo.

Ovdje ću diskusiju maksimalno skratiti, a da ne ispustimo bitno.
Savjetujem da si na youtube potražite 2063/SD40, pa malo pogledate kako ona vozi i što se tada čuje.
Naša karavela ima EMD 16-645T-E3 motor (skoro kao i SD40), kojeg krasi turbo i 8 stupnjeva-notcha, koje mi čujemo kao promjenu zvuka.
Dakle, kod ubrzavanja idemo iz lera u N1, pa N1-N2 i tako sve do N8.
Kod usporavanja idemo iz N8 pa na dolje.

Priča o zvuku je iz tri različita segmenta.
Prvi dio se odnosi na ono što ćemo reproducirati, drugi dio je vezan na onoga tko proizvodi zvuk, dekoder, i treći dio na onoga tko ga reproducira – zvučnik sa kučištem.

Zvučni zapisi
Da bi ta vožnja sa zvučnom podlogom imala smisla, moramo zvuk rastaviti na sastavne dijelove i to sinhronizirati sa vožnjom.
To znači da se svaki zvuk sastoji od početnog dijela, dijela koji se ponavlja, i završnog dijela.

Konkretno, nakon paljenja, 2063 je na leru i ponavljamo segment lera u petlji. Ubrzavanjem, puštamo sevencu ler-N1 i ponavljamo N1, sve dok se dalje nešto ne odluči. Dalje ide N1-N2, N2, N2-N3....

Svaka takva promjena, tranzicija, je bitna, jer je zvuk drugačiji od svih ostalih.
Na tome su već „pala“ više od polovice dekodera, koji to rade tako da zvuk lera ubrzavaju, pa to zvuči kao da vozi neki ferrari.

Dekoderi.

Imao sam sreću da su mi kroz ruke prošli više-manje svi proizvođači.
Ima puno podataka koji ih opisuju, od kapaciteta memorije do 8/16 bit-nog zapisa, sample rate-a...
Da ne gnjavim previše sa tehnikalijama, ja ću to više, onako, kvalitativno.

Tu stvarno ima svega.
Prvo, imamo problem što neki smatraju naš hobi igrom, pa se prema njemu tako i odnose. Ti sound dekoderi nemaju veze sa realnošću.
U toj grupi su MRC, QSI, Digitrax... Oni uopće nemaju notcheve, već zvuk lera i funkciju pitch – ubrzaj. To zvuči-grozno! A neki još voze i gore od toga kako zvuče...

U drugoj grupi su ESU, ZIMO, CT elektronik, Tsunami...
Oni imaju ispravan zvučni slijed, međutim i neke druge probleme.

Generalno, niti jedan nije do kraja odrađen kako treba.
Zvučno i funkcijama je daleko najbolji Tsunami, međutim ima jedan ogroman ali. Nema mogućnosti za upisivanje svojih zvučnih zapisa. I ne vozi baš savršeno za svoju cijenu.
Zimo vozi savršeno, ali ne pozna notching.
Esu vozi isto savršeno, ima notching, ali ima drugih "mušica"...

Recimo, jedan od teško riješivih problema skoro svim dekoderima je razlika vučne mase.
Kada je sama, iz lera u N1 ili N2, tako 10-ak sekundi i ponovo na ler, a ona „leti“ i ode daleko...
Kada je iza nje 1000+ t, iz lera u N1 ili N2 i ništa! Tek teškom mukom u N3 ili N4 se tek- pokrene!

Moje je mišljenje, ako dam za dekoder koliko za lokomotivu, onda to mora biti – nešto!
Iz svega ovoga su neki možda naslutili da nisam do kraja zadovoljan sa - nijednim.

To znači, da mi nije preostalo drugo, nego pokušati krenuti svojim putem.
Naručio sam PICkit2 od Microchipa i počeo druženje sa mikroprocesorima...



Da ne odem previše u širinu, sada imam mogućnost sam napisati dekoderu što da radi, sa čime da radi i kada da to radi. To je kao lego kocke, beskrajne mogućnosti i opcije.

To znači da mogu imati bilo koji algoritam po kojem procesor izvršava instrukcije. Uz činjenicu da je priča jeftinija, dobio sam ono najvažnije. Prilagodljivost svakoj loksi. Ili aplikaciji.
Samo sam limitiran da li ja to znam napraviti ili (još) ne.
Recimo, imam varijantu kada dekoder postane neki stacionarni, pa onda možemo ručno mausom ili računalom mu zadati da pušta zvukove zvona, vatrogasaca, vodopada... ma čega god.
Ili, imam kompoziciju sa glaskastenom, jedan mali putnički vagon, i jedan otvoreni sa društvom koje pjeva. Ubacio sam snimku jodleri, koji kad se kompozicija zaustavi, zapjevaju!

Faller car?
Samo je mašta granica za primjene...

Što se hardware-a tiče, koristim procesor - na slici oznaka 1 PIC18F2520
a izlazni audio stupanj je- na slici oznaka 2 LM 4871



Da štivo ne bude preteško, neću ići u detalje programiranja, ali ću na jednom malom primjeru pokazati zašto je ovaj pristup u tolikoj prednosti.

Zvuk kočenja.

Ili ga uopće nemate kod MRC-a, Digitraxa... , ili još uvijek čujete da kočite dok stojite , QSI, ili kočenje radi odlično kod ESU-a i ZIMO-a, uz nekoliko ali...

Samo možete kratko „zacviljeti“. I to ako je brzina bila preko nekog iznosa, uglavnom 40%... Dakle, to je ok za samo loksu i to kada je vozila dosta brzo. A kompozicija, loksa koja se „šulja“? Trebamo više. Ali ne uvijek. Samo ponekad. Da nam ne ide na živce škripa... i tako to.

Evo koje je jedno rješenje:



Da prevedem na hrvatski

Ako nije stisnut F9, nemoj „škripiti“
Ako vozim i F9 je trajno stisnut, „zaškripi“ kada iz vožnje brzina padne na 0.
Ako vozim i F9 je bio isključen, kada ga stisnem, „zaškripi“, pa tako koliko god puta želim.
Na taj način se mogu pokriti skoro sve situacije.

Isto tako, remapiranje je smijeh. Jer ne remapiram funkcijske tipke (recimo F9 neka bude F3), već cijele sekvence skripti!

Za kraj, ovdje će biti ispravan notching, sa svih 24 karakterističnih zvukova (tranzicije + položaji), sa mogućnošću kretanja iz 2,3... ma iz 8. položaja ako se želi, original trubu, ali...
...za klasičan 16-645T-E3 motor iz SD40, koji ipak malo drugačije zvuči od naše karavele...

...jer još uvijek nisam imao čast dobiti priliku od Ri-ekipe snimiti 2063, recimo u Moravicama...

Sada kada imamo riješenu situaciju sa dekoderom, ostalo je samo da se riješi...

ZVUČNIK

U N-u, izbor za smještaj zvučnika je stvarno limitiran.
Jedino mjesto gdje ga se teoretski može ugraditi, je rezervoar odozdola.
Uz to, to je istovremeno i uteg od olova, tako da je stvar delikatna.

Zašto?
Ako smanjim uteg previše, neće biti trakcije za vuču - loksa će biti prelagana.
Ako ne napravim neku veću komoru, neće biti zvuka.
Zbog svega toga, morao sam preći na "C" varijantu i okoristiti se iskustvom iz proizvodnje zvučnih kutija.

Jedini driver (zvučna jedinica) koja stane je 13mm zvučnik.
Sa svojih 650Hz fs-om (rezonantnom frekvencijom) to će bez volumena zvučati bijedno.
Obzirom da dekoder ima sample rate 11025Hz, to znači da ovako i onako ne reproduciramo ništa iznad 6kHz.

Dakle, prepravkom drivera, promijenio sam mu Thiele-Small parametre, i spustio ga na 320Hz, gubeći istovremeno gore sa 20kHz na cca 8kHz. Pri tome, parametar Vas (inicijalni volumen u kojem radi) se povećao svega 10-ak %.

U prijevodu, svira puno dublje, a skoro u istom volumenu kao i onaj koji ne svira niti približno toliko duboko. Žrtvovali smo dio koji ne koristimo, dakle, nema velike štete...
To sve je bilo potrebno, da bi to zvučalo nečemu, a da nam bar pola utega ostane.
Ovako to izgleda:



Prvi problem koji imamo je da je vijak za montažu velik i točno u centru utega.
To nije problem, izmjestimo na kraj.



Sada je vrijeme za devastacije i ubodnu:



Sigurno se pitate, zašto tako čudan oblik zvučne kutije...



Sada je vjerojatno jasnije...

Slijedi poklapanje gornje strane sa plastifikatom od cca 0,5mm, sa probijenom rupom za driver.



Bočni prikaz pokazuje da olovo ima velike progibe i rupe. Pogledajte centar, koji ima preko 1mm rupu. Tu ćemo gubiti tlak i onda će nam stražnji val poništavati prednji. To malo basa ćemo skroz izgubiti.



Dakle, sve treba brtviti sa trajno elastičnim kitom:



A za svaki slučaj, i cijelu donju stranu:



Istovremeno smo dodatno umrtvili donju stranicu, tako da što manje gubimo niskog odziva.
Istu stvar odradimo odozgora i gotova zvučna kutija!





Sada još samo malo crnog akrila, da to ipak liči na nešto:



Zvučna kutija je sada i lijepa.

Slijedi ugradnja, koja je odmah pokazala veliki problem.



Promaklo mi je da je u centru ogroman ( za N ) prihvat vijka, koji mi smeta jer sam sa gornje strane zatvorio uteg da bih dobio zvučnu kutiju.
No, nije to ništa što se ne bi dalo riješiti. Motor van, da imam pristup odozgora, i mesingana puškica sa navojem van. Plastiku sam "pošišao" sa elektroničarskim cvikama i stvar je sjela na svoje mjesto!

E, a sada to treba sve sklopiti...

Eto vidiš zašto ja delam svoje modele bez motora ...
Inače i ja ovo opet čitam i mogu ti reć samo ...

_________________

Zapravo, kada čovjek razmisli, svi iskusniji rade nešto - pa bez motora!
Mora da ima u tome nešto...



... hvala i ovdje, kad mogu konačno zahvaliti "od tamo"

PS, zamisli kakav zvuk bi tek kod tebe mogli odrađivati
H0 model i bez motora...
Mjesta unutra za "na dva mala gola"...