Nisam primijetio da postoji ovakva tema, a mogla bi biti zanimljiva bar nekim modelarima. Pa evo skromnog početnog doprinosa od Poštarčine u Miru, koji je jednu noć 1978. proveo u putujućoj pošti 41640 Zagreb - Beograd i o tome objavio reportažu u poštanskom časopisu.
Za uvod preporučam otvoriti ovaj link na temu u kojoj je gospodin Marko Krema iz Rijeke, po nicku Pfaff, izvanredno prikazao dugotrajnu povezanost željeznice i pošte, a i drugi su dodali poneku korisnu informaciju (nema potrebe za logiranjem):
Željeznice i pošta – dugotrajna i uspješna simbiozaZa početak bih htio razjasniti neke pojmove, da ne bude zabune i zbrke u terminologiji. Primjerice, poštanski vagon i putujuća pošta nisu sinonimi tj. nisu jedno te isto, kao što to nisu putujuća pošta i pokretna pošta.
POŠTANSKI VAGON = željeznički vagon za prijevoz, razmjenu i obradu poštanskih pošiljaka.
PUTUJUĆA POŠTA = jedinica poštanske mreže, poštanski ured u željezničkom vagonu s posadom, namijenjen prijevozu, razmjeni i obradi poštanskih pošiljaka.
POKRETNA POŠTA = poštanski ured sa šalterima za pružanje usluga korisnicima na terenu, u pravilu na kamionu (u prikladno uređenom kolskom sanduku). Koristi se u područjima gdje nema stacionarnih poštanskih ureda i/ili gdje su takvi uredi neisplativi. PUTUJUĆA POŠTA zove se još i AMBULANTNA POŠTA, od latinskog
ambulo, ambulare = micati se. Stoga se i članovi posada putujućih pošta uobičajeno zovu AMBULANCERI.
U Hrvatskoj su putujuće pošte kao jedinice poštanske mreže ukinute početkom devedesetih godina. Poštanski vagoni prometovali su na linijama Zagreb - Rijeka - Zagreb i Zagreb - Split - Zagreb sve do pred koju godinu, ali bez posada i bez usputnog rada. Stoga ih, de facto, u prometnom smislu treba smatrati nekom vrstom teretnih vagona.
Danas je njihovo vrijeme u Hrvatskoj prošlo jer su ulogu prijevoza pošte na velikim udaljenostima, zahvaljujući razvijenoj mreži autocesta i razmjerno kratkom vremenu putovanja, preuzeli teški kamioni.
U nekim drugim zemljama, kako se može vidjeti u temi na koju sam stavio link, pošta je i dalje na tračnicama.
Svaka putujuća pošta je imala svoj broj. Uvođenjem poštanskih brojeva dobila je peteroznamenkasti poštanski broj. Sistem označavanja biti će protumačen na primjeru putujuće pošte 41631 Zagreb - Split:
- 41 = poštanski centar koji drži liniju (u konkretnom slučaju GPPC 41200 Zagreb 2)
- 6 = oznaka da je riječ o putujućoj pošti
- 31 = broj linije
Do početka devedesetih godina GPPC (Glavni poštansko-prometni centar) 41200 Zagreb 2 držao je sljedeće putujuće pošte:
- 41623 Zagreb - Rijeka, u sastavu noćnog ubrzanog vlaka
- 41631 Zagreb - Split (via Bihać), u sastavu noćnog brzog vlaka Mosor
- 41632 Zagreb - Zadar (via Gračac), u sastavu noćnog brzog vlaka Tauern Express
- 41610 Zagreb - Beograd (via Sisak), u sastavu popodnevnog brzog vlaka
- 41640 Zagreb - Beograd (via Dugo Selo), u sastavu noćnog brzog vlaka Učka
U obratnom smjeru zadnje dvije brojke - oznake konkretnih linija - su bile drugačije, primjerice 41650 Beograd - Zagreb.
U Zagreb su dolazile i putujuće pošte koje su držali drugi poštanski centri. Primjerice PC 71200 Sarajevo za liniju Sarajevo - Zagreb - Sarajevo i 61200 Ljubljana za liniju Ljubljana - Zagreb - Ljubljana. Putujuće pošte su imale oznake 716XX i 616XX (konkretnih brojeva linija se ne sjećam).
Nekada, dok cestovna mreža i promet nisu bili razvijeni (otprilike do sredine šezdesetih), putujuće pošte prometovale su na svim prugama - pa i lokalnim - u sastavu putničkih vlakova. Tako su npr. postojale putujuće pošte broj 14 Zagreb - Vinkovci, 211 Zagreb - Rogatec, 212 Zagreb - Kotoriba, 21 i 22 Zagreb - Osijek via Koprivnica, 26 Koprivnica - Varaždin, 30 Zagreb - Vrhovine itd.
Na duljim međugradskim linijama korišteni su vagoni s četiri osovine i 3-4 člana posade, a na lokalnim dvoosovinci s 1-2 člana posade.
U zlatno doba pošte i željeznice, u vrijeme pojačanog prometa pred Božić i Novu godinu kada je bilo naročito puno paketa i pisama tj. čestitki i putujuća pošta nije mogla ''progutati'' svu količinu pošiljaka, za prijevoz pošte dodavani su i zatvoreni teretni vagoni tipa Gas-z ili Gbs-z u koje su ukrcavani takozvani direktni zaključci (oni koje nije trebalo putem prerađivati).
Dodajem i jednu zanimljivost. Za vrijeme trajanja razmjene pošte u kolodvorima na vagonu je bila izvješena plava zastavica, a noću je bilo upaljeno plavo svjetlo. To je bio znak prometniku da je razmjena u toku i da ne smije dati znak za polazak vlaka dok se zastavica ne skine ili svjetlo ne ugasi (što neki prometnici nisu poštivali pa su pokretali vlak usred razmjene, ali to su bili pojedinačni slučajevi).
Na fotografiji muzejskog poštanskog vagona na Glavnom kolodvoru u Zagrebu (snimio Zdenko Rupnik) lijepo se vidi svjetiljka i utori za zastavicu:
Što se tiče tipova poštanskih vagona koji su prometovali prugama u Hrvatskoj i ex JŽ, tu je vladalo poprilično šarenilo. Biti će prikazane najprije fotografije vagona koji su bili najbrojniji i najpoznatiji, kao i mogući ili bar najsličniji modeli u H0 mjerilu.
Vagon proizvođača Janko Gredelj. Bio je u voznom parku PTT Zagreb, kasnije HPT/HP, sve do kraja korištenja poštanskih vagona. Također su ga koristili PTT Ljubljana i PTT Sarajevo:
To je ujedno jedini poštanski vagon koji ima približno odgovarajući model (Sachsenmodelle/Tillig). Vidi se po forumima da su ga neki modelari preradili i stavili mu oznake HP(T) i Pošte Slovenije:
Ovo je bio najbrojniji poštanski vagon na prugama ex JŽ. Imao ga je i GPPC Zagreb 2 sve do osamdesetih godina, kada je vozio na putujućoj pošti 41632 Zagreb - Zadar:
Odgovarajućeg modela naravno nema. Najsličniji mu je ovaj Liliputov model, ali više kao asocijacija (razlog zbog kojeg sam ga ja kupio) nego kao odgovarajuća preslika ili podloga za preradu:
Poštanski vagon proizvođača Goša. Kroz Zagreb je prolazio u sastavu brzih/ekspresnih vlakova kao međunarodna putujuća pošta 116XX Beograd - Jesenice i 116XX Beograd - Sežana. Odgovarajućih modela na tržištu nema:
U Zagreb je još sedamdesetih godina dolazio poštanski vagon tipa Štuka iz sastava PTT Ljubljana. Fotografiju nažalost nisam našao, ali ga dobro pamtim jer sam često prolazio na metar-dva od njega.
Ovaj model (Piko) je najsličniji Štuki PTT Ljubljana. Trebalo bi preraditi ili zamijeniti krov jer ljubljanski vagon nije imao svjetlarnik, promijeniti (potamniti) bojanje i obaviti još poneki sitniji zahvat - pod uvjetom da se nađe slika uzorka u mjerilu 1:1:
Iduće dvije fotografije su ilustracija nekadašnjeg šarenila voznog parka poštanskih vagona. Snimka je nastala vjerojatno na Ličkoj pruzi, godina nepoznata:
Od poštanskih vagona s dvije osovine gotovo da i nema snimaka. Jedino i maglovito pamtim prilično šarenilo u voznom parku PTT Zagreb, između ostalih i stare vagone s plinskim osvjetljenjem.
Jedno je sigurno - posljednji dvoosovinski vagon GPPC Zagreb 2 prometovao je još ranih osamdesetih godina na putujućoj pošti 41632 Zagreb - Gračac (prije nego je linija produžena do Zadra). Vagon je imao produljenu oplatu tj. uvučene čeone krajeve, poput vagona na donjoj slici.
Nekoliko takvih vagona izradila je kolna radionica GŽZ - Gradske željeznice Zagreb po narudžbi PTT Beograd. Dopremljeni su prugom Samoborčeka do ranžirnog kolodvora Vrapče, gdje su pomoću upletenog kolosijeka postavljeni na normalnu prugu. Ovdje vidimo zanimljiv način transporta jednog takvog vagona:
Toliko za uvod. Nadam se da vas nisam pridavio s temom, a svaki novi prilog je više nego dobrodošao.