Nisam primijetio da postoji ovakva tema, a mogla bi biti zanimljiva bar nekim modelarima. Pa evo skromnog početnog doprinosa od Poštarčine u Miru, koji je jednu noć 1978. proveo u putujućoj pošti 41640 Zagreb - Beograd i o tome objavio reportažu u poštanskom časopisu.
Za uvod preporučam otvoriti ovaj link na temu u kojoj je gospodin Marko Krema iz Rijeke, po nicku Pfaff, izvanredno prikazao dugotrajnu povezanost željeznice i pošte, a i drugi su dodali poneku korisnu informaciju (nema potrebe za logiranjem):

Željeznice i pošta – dugotrajna i uspješna simbioza

Za početak bih htio razjasniti neke pojmove, da ne bude zabune i zbrke u terminologiji. Primjerice, poštanski vagon i putujuća pošta nisu sinonimi tj. nisu jedno te isto, kao što to nisu putujuća pošta i pokretna pošta.
POŠTANSKI VAGON = željeznički vagon za prijevoz, razmjenu i obradu poštanskih pošiljaka.
PUTUJUĆA POŠTA = jedinica poštanske mreže, poštanski ured u željezničkom vagonu s posadom, namijenjen prijevozu, razmjeni i obradi poštanskih pošiljaka.
POKRETNA POŠTA = poštanski ured sa šalterima za pružanje usluga korisnicima na terenu, u pravilu na kamionu (u prikladno uređenom kolskom sanduku). Koristi se u područjima gdje nema stacionarnih poštanskih ureda i/ili gdje su takvi uredi neisplativi. PUTUJUĆA POŠTA zove se još i AMBULANTNA POŠTA, od latinskog ambulo, ambulare = micati se. Stoga se i članovi posada putujućih pošta uobičajeno zovu AMBULANCERI.
U Hrvatskoj su putujuće pošte kao jedinice poštanske mreže ukinute početkom devedesetih godina. Poštanski vagoni prometovali su na linijama Zagreb - Rijeka - Zagreb i Zagreb - Split - Zagreb sve do pred koju godinu, ali bez posada i bez usputnog rada. Stoga ih, de facto, u prometnom smislu treba smatrati nekom vrstom teretnih vagona.
Danas je njihovo vrijeme u Hrvatskoj prošlo jer su ulogu prijevoza pošte na velikim udaljenostima, zahvaljujući razvijenoj mreži autocesta i razmjerno kratkom vremenu putovanja, preuzeli teški kamioni.
U nekim drugim zemljama, kako se može vidjeti u temi na koju sam stavio link, pošta je i dalje na tračnicama.
Svaka putujuća pošta je imala svoj broj. Uvođenjem poštanskih brojeva dobila je peteroznamenkasti poštanski broj. Sistem označavanja biti će protumačen na primjeru putujuće pošte 41631 Zagreb - Split:
- 41 = poštanski centar koji drži liniju (u konkretnom slučaju GPPC 41200 Zagreb 2)
- 6 = oznaka da je riječ o putujućoj pošti
- 31 = broj linije
Do početka devedesetih godina GPPC (Glavni poštansko-prometni centar) 41200 Zagreb 2 držao je sljedeće putujuće pošte:
- 41623 Zagreb - Rijeka, u sastavu noćnog ubrzanog vlaka
- 41631 Zagreb - Split (via Bihać), u sastavu noćnog brzog vlaka Mosor
- 41632 Zagreb - Zadar (via Gračac), u sastavu noćnog brzog vlaka Tauern Express
- 41610 Zagreb - Beograd (via Sisak), u sastavu popodnevnog brzog vlaka
- 41640 Zagreb - Beograd (via Dugo Selo), u sastavu noćnog brzog vlaka Učka
U obratnom smjeru zadnje dvije brojke - oznake konkretnih linija - su bile drugačije, primjerice 41650 Beograd - Zagreb.
U Zagreb su dolazile i putujuće pošte koje su držali drugi poštanski centri. Primjerice PC 71200 Sarajevo za liniju Sarajevo - Zagreb - Sarajevo i 61200 Ljubljana za liniju Ljubljana - Zagreb - Ljubljana. Putujuće pošte su imale oznake 716XX i 616XX (konkretnih brojeva linija se ne sjećam).
Nekada, dok cestovna mreža i promet nisu bili razvijeni (otprilike do sredine šezdesetih), putujuće pošte prometovale su na svim prugama - pa i lokalnim - u sastavu putničkih vlakova. Tako su npr. postojale putujuće pošte broj 14 Zagreb - Vinkovci, 211 Zagreb - Rogatec, 212 Zagreb - Kotoriba, 21 i 22 Zagreb - Osijek via Koprivnica, 26 Koprivnica - Varaždin, 30 Zagreb - Vrhovine itd.
Na duljim međugradskim linijama korišteni su vagoni s četiri osovine i 3-4 člana posade, a na lokalnim dvoosovinci s 1-2 člana posade.
U zlatno doba pošte i željeznice, u vrijeme pojačanog prometa pred Božić i Novu godinu kada je bilo naročito puno paketa i pisama tj. čestitki i putujuća pošta nije mogla ''progutati'' svu količinu pošiljaka, za prijevoz pošte dodavani su i zatvoreni teretni vagoni tipa Gas-z ili Gbs-z u koje su ukrcavani takozvani direktni zaključci (oni koje nije trebalo putem prerađivati).
Dodajem i jednu zanimljivost. Za vrijeme trajanja razmjene pošte u kolodvorima na vagonu je bila izvješena plava zastavica, a noću je bilo upaljeno plavo svjetlo. To je bio znak prometniku da je razmjena u toku i da ne smije dati znak za polazak vlaka dok se zastavica ne skine ili svjetlo ne ugasi (što neki prometnici nisu poštivali pa su pokretali vlak usred razmjene, ali to su bili pojedinačni slučajevi).

Na fotografiji muzejskog poštanskog vagona na Glavnom kolodvoru u Zagrebu (snimio Zdenko Rupnik) lijepo se vidi svjetiljka i utori za zastavicu:



Što se tiče tipova poštanskih vagona koji su prometovali prugama u Hrvatskoj i ex JŽ, tu je vladalo poprilično šarenilo. Biti će prikazane najprije fotografije vagona koji su bili najbrojniji i najpoznatiji, kao i mogući ili bar najsličniji modeli u H0 mjerilu.

Vagon proizvođača Janko Gredelj. Bio je u voznom parku PTT Zagreb, kasnije HPT/HP, sve do kraja korištenja poštanskih vagona. Također su ga koristili PTT Ljubljana i PTT Sarajevo:



To je ujedno jedini poštanski vagon koji ima približno odgovarajući model (Sachsenmodelle/Tillig). Vidi se po forumima da su ga neki modelari preradili i stavili mu oznake HP(T) i Pošte Slovenije:



Ovo je bio najbrojniji poštanski vagon na prugama ex JŽ. Imao ga je i GPPC Zagreb 2 sve do osamdesetih godina, kada je vozio na putujućoj pošti 41632 Zagreb - Zadar:



Odgovarajućeg modela naravno nema. Najsličniji mu je ovaj Liliputov model, ali više kao asocijacija (razlog zbog kojeg sam ga ja kupio) nego kao odgovarajuća preslika ili podloga za preradu:



Poštanski vagon proizvođača Goša. Kroz Zagreb je prolazio u sastavu brzih/ekspresnih vlakova kao međunarodna putujuća pošta 116XX Beograd - Jesenice i 116XX Beograd - Sežana. Odgovarajućih modela na tržištu nema:



U Zagreb je još sedamdesetih godina dolazio poštanski vagon tipa Štuka iz sastava PTT Ljubljana. Fotografiju nažalost nisam našao, ali ga dobro pamtim jer sam često prolazio na metar-dva od njega.

Ovaj model (Piko) je najsličniji Štuki PTT Ljubljana. Trebalo bi preraditi ili zamijeniti krov jer ljubljanski vagon nije imao svjetlarnik, promijeniti (potamniti) bojanje i obaviti još poneki sitniji zahvat - pod uvjetom da se nađe slika uzorka u mjerilu 1:1:



Iduće dvije fotografije su ilustracija nekadašnjeg šarenila voznog parka poštanskih vagona. Snimka je nastala vjerojatno na Ličkoj pruzi, godina nepoznata:





Od poštanskih vagona s dvije osovine gotovo da i nema snimaka. Jedino i maglovito pamtim prilično šarenilo u voznom parku PTT Zagreb, između ostalih i stare vagone s plinskim osvjetljenjem.
Jedno je sigurno - posljednji dvoosovinski vagon GPPC Zagreb 2 prometovao je još ranih osamdesetih godina na putujućoj pošti 41632 Zagreb - Gračac (prije nego je linija produžena do Zadra). Vagon je imao produljenu oplatu tj. uvučene čeone krajeve, poput vagona na donjoj slici.
Nekoliko takvih vagona izradila je kolna radionica GŽZ - Gradske željeznice Zagreb po narudžbi PTT Beograd. Dopremljeni su prugom Samoborčeka do ranžirnog kolodvora Vrapče, gdje su pomoću upletenog kolosijeka postavljeni na normalnu prugu. Ovdje vidimo zanimljiv način transporta jednog takvog vagona:



Toliko za uvod. Nadam se da vas nisam pridavio s temom, a svaki novi prilog je više nego dobrodošao.

Izvrstan početak, Stanley. Nadam se da ćeš nas i ubuduće iznenaditi temama koje smo mi ostali zaboravili. A da i ja tebe razveselim, evo fotke Gredeljevog poštanskog modela. Ja sam pred puno godina iz Schichtovog modela preuredio i prelakirao nekoliko komada, od kojih je jedan ostao u mojoj zbirci.

_________________
www.zes-collection.at

Odlično Stanley!
Takvu temu sam ja započeo na MŽ pa se u prošlomjesečnom kurčšlusu izbrisala (možda je tako i bolje).
Tko bi bolje objasnio "poštare" od tebe?!

Odlično Stanley
samo piši...........

Krasna tema! Evo i moj prilog:

Schicht/ZES Hž Post 51 78 00 002-1

Zagreb GK 04-2012

Drago mi je da vam se tema dopala, pa za one koje bi to zanimalo dodajem još poneku crticu o poštanskim vagonima i putujućim poštama.
Skup poštanskih vreća i paketa koji se u određeno vrijeme otprema (iz poštanskog ureda, iz poštanskog centra ili putujuće pošte) zove se ZAKLJUČAK. Isto se odnosi i na dopremu, a proces otpreme i/ili primitka zove se RAZMJENA.
U razmjeni zaključaka koriste se obrasci koji se zovu KARTA OTPREME i POPIS RAZMJENE, a u koje se upisuju vrste pošiljaka/zaključaka i potvrđuje se primopredaja.
Unutrašnjost 4-osovinskog poštanskog vagona u funkciji putujuće pošte sastojala se od tri dijela:
- tranzitni dio
- manipulativni dio
- središnji dio ili kancelarija
U tranzitnom dijelu prevozili su se takozvani direktni zaključci (vreće, paketi) koje je polazni poštanski centar otpremao direktno odredišnom centru, dakle koji se putem nisu prerađivali.
U manipulativnom dijelu nalazili su se zaključci koji su glasili na putujuću poštu i koje je putem trebalo preraditi, kao i zaključci koji su se pripremali za razmjenu u usputnom kolodvoru ili su na usputnom kolodvoru primljeni.
U središnjem dijelu ili kancelariji obavljala se prerada zaključaka koji su glasili na putujuću poštu, uključivo pojedinačno kartiranje vrijednosnih pošiljaka. Tu se ujedno obavljao sav administrativni rad, a obavljao ga je šef putujuće pošte.
U kancelariji je ujedno bio osiguran djelić komfora za osoblje - peć za grijanje na kojoj se ujedno kuhala kava i hrana, te pomoćni ležaj.
Kako je to konkretno izgledalo opisati ću ukratko na primjeru iz svog putovanja putujućom poštom 41640 Zagreb - Beograd u siječnju 1978.
Putujuća pošta bila je u sastavu vlaka broj 621 Učka Rijeka - Beograd, koji je kretao iz Zagreba oko 23.30. Posada je zaposjela vagon nekoliko sati prije polaska i primala razmjene na peronu GPPC Zagreb 2. Zatim je došla manevarska lokomotiva i izvukla vagon prema postavnici, gdje ga je preuzela vozna lokomotiva (441) i kasnije nakačila na čelo vlaka. Posljednja razmjena obavljala se na putničkom peronu neposredno pred polazak vlaka.
Putujuća pošta 41640 imala je tri usputne razmjene - u Novskoj, Slavonskom Brodu i Vinkovcima. Najviše posla bilo je u Vinkovcima gdje se obavljala razmjena za poštanske centre 54200 Osijek, 75200 Tuzla, 24200 Subotica i 25200 Sombor.
Osoblje je moralo biti (i kako sam vidio bilo je) izvanredno uvježbano i brzo u radu zbog ograničenog vremena bavljenja vlaka u kolodvoru. Vlak je morao čekati dok razmjena ne završi, ali ga poštari nisu ni smjeli ni htjeli predugo zadržavati tj. prouzročiti kašnjenje.

Na Glavnom kolodvoru u Zagrebu nalazi se muzejski poštanski vagon (u vlasništvu HŽM). Vagon je proizveden šezdesetih godina u tvornici Janko Gredelj kao prototip i jedini je primjerak svoje vrste. Do kraja osamdesetih prometovao je na putujućoj pošti Zagreb - Split. O odgovarajućem modelu može se, nažalost, samo sanjati - ili bi ga neki velemajstor mogao sâm izraditi.
Vagon se povremeno koristi za prigodne manifestacije, poput filatelističke izložbe na temu željeznice 2008. godine:



Dodao bih još neke podatke. Poštanski vagoni nose sve propisane oznake matične željezničke uprave/kompanije, ali su u vlasništvu Pošte. Bivša PTT poduzeća su vuču plaćala željeznici po kriteriju prijeđenog kilometra po osovini.
I na kraju, prije nego neki znatiželjnik eventualno pita je li uložnica za pisma na poštanskom vagonu bila u funkciji (a to su me često pitali), unaprijed odgovaram: da! Za vrijeme bavljenja vagona na peronu, prije polaska vlaka ili na bilo kojem usputnom kolodvoru gdje je vlak imao zadržavanje, svatko je mogao ubaciti pismovnu pošiljku (obično pismo, dopisnica, razglednica) u uložnicu i osoblje bi to uvrstilo u odgovarajući zaključak. Pošiljka je dakako morala biti propisno frankirana, a preko marke bi se stavljao žig putujuće pošte. Ako pošiljka nije bila frankirana, ili je bila frankirana nedovoljno, osoblje bi stavljalo žig T i od primatelja bi se kasnije naplatio dvostruki nedostajući iznos poštarine (primatelj je mogao odbiti primitak, pa bi se pošiljka tretirala kao neuručiva).

Uložnica za pisma na poštanskom vagonu HP d.d. (snimio Ivo Gračanin za forum zeljeznice.net):



Pa ako netko od modelara poželi na maketi ili diorami prikazati razmjenu s putujućom poštom, ili još bolje poštanski vagon na peronu ispred pošte ili negdje u šturcu, može dodati i figuricu koja ubacuje pismo u sandučić.

Budem li se ikada dokopao prostora za maketu, ovakav motiv je obavezan (uzorak = Faller). Što ne sprečava druge da se posluže istom idejom:



Peronska strana:

Ovaj osvrt je već na rubu teme, da ne kažem pomalo vuče Off Topic, no neka ga ovdje. Pa koga zanima taj neka čita, ostali imaju na raspolaganju drugo štivo.

Poneka crtica o posadama putujućih pošta

Upoznao sam dosta tih ljudi, nekoliko sam ih intervjuirao za poštanske kupusne listove, a s dvije ekipe sam putovao u Beograd i natrag u Zagreb. Družeći se s ljudima iz posada putujućih pošta često sam se pitao kako mogu izdržati na takvom poslu - neprekidno na putu i radeći uglavnom noću. A većinom su proveli čitav radni vijek kao ambulanceri i nikada nisu zatražili premještaj na neko drugo radno mjesto.

ŽIVOT AMBULANCERA

Posao u putujućoj pošti imao je svoje dobre i loše strane. Loše je što su radili poput šišmiša i često su bili odvojeni od svojih obitelji, a dobre mi je svojedobno ispričao jedan od veterana tog posla:
- Ako bih se sutra ponovo rodio, opet bih htio biti ambulancer. Jer to je bio lijepi posao. Bili smo prava gospoda, materijalno smo bili osigurani, imali smo dnevnice koje su nam isplaćivane unaprijed, neposredno prije putovanja. Mnogi su od tih dnevnica napravili kuće, školovali djecu... Ali je to ujedno bio težak i odgovoran posao. Sve se uglavnom radilo noću. Ambulancer nije mogao biti svatko. To je morao biti čovjek koji se dobro snalazi i brzo reagira… Puno smo se međusobno družili. Recimo, dođemo navečer u Osijek i već nas čekaju kolege iz druge smjene, pa odemo zajedno u šetnju, na večeru, onda ženske tražiti... Lijepi je to život bio.
Nije teško zaključiti da su prevladavali financijski razlozi, jer ambulanceri su u materijalnom smislu zaista bili gospoda (plaća, dnevnice, dodatak za noćni rad). A i Pošta se pobrinula da imaju sve što im je potrebno, uključivo i udobna konačišta na odredišnim točkama. Osobno sam boravio u jednom takvom konačištu u Beogradu. Riječ je bila o prostranom četverosobnom stanu u samom središtu grada i relativno blizu kolodvora (Takovska ulica), u vlasništvu PTT Zagreb. Imali su sve što je potrebno za udoban smještaj, boravak i odmor - od kuhinje sa svim kućanskim aparatima preko TV u boji do kupaonice i udobnih kreveta.

OPASNO ZANIMANJE

Željeznica nije imuna na izvanredne događaje, čitaj sudare i ostala opaka zbivanja, a ambulanceri su odmah iza lokomotive i time nose glavu u torbi.
Jednu od željezničkih nesreća u kojoj je stradala putujuća pošta pamtim i osobno, a dogodila se 1958. na nasipu između Savskog mosta i rasputnice Trešnjevka. Brzi vlak iz Splita udario je u začelje teretnog vlaka pri čemu je došlo do požara cisterni s butanom. Stradao je i poštanski vagon odmah iza lokomotive, ali ne znam je li među četvoro poginulih bio koji ambulancer.
Bilo je i drugih izvanrednih događaja, težih i lakših. Primjerice, početkom šezdesetih godina ozljeđen je poštar pri sudaru vlakova u kolodvoru Unešić. Jednom je došlo do raskinuća garniture noćnog ubrzanog vlaka Osijek - Zagreb na skretnici Glavnog kolodvora pri čemu je lokomotiva otišla na jedan kolosijek, a ostatak vlaka na čelu s putujućom poštom na drugi (nitko nije stradao). Jednom je manevarka na Glavnom kolodvoru prejako udarila u poštanski vagon, pa je ambulancera bilo po svim kutevima vagona. A jednom je brzi vlak Zagreb - Split u kolodvoru Klara punom brzinom ušao u skretanje, pa su jadni poštari skupa s vrećama i paketima letjeli na sve strane i jedan je završio u bolnici.
Jedan od najtežih udesa dogodio se 5. kolovoza 1965. godine, u 4 sata i 30 minuta ujutro, na pruzi Rijeka - Zagreb između kolodvora Meja i Škrljevo. Na otvorenoj pruzi ispod kolodvora Meja sudarili su se međunarodni brzi vlak broj 310 Budimpešta - Rijeka i teretni vlak Rijeka - Moravice. U nesreći je smrtno stradalo 5 osoba, uz veliki broj ozlijeđenih Među teško ozljeđenima bila su i trojica radnika putujuće pošte broj 23 Zagreb - Rijeka.
Detalje o putovanju i o nesreći ispričao mi je umirovljeni ambulancer Mirko Suša u intervjuu 6. veljače 2007., koji je tom prilikom bio šef putujuće pošte. Poštanski vagon, prvi iza lokomotive, iskočio je iz tračnica pri čemu se kolski sanduk odvojio od okretnih postolja i završio u dnu ponora gdje se i danas nalazi. Policija je izračunala da se pri padu prevrnuo ravno 32 puta, ali su ambulanceri čudom preživjeli.
U poštanskom vagonu ipak su poginula dva čovjeka, ali ne iz posade. Bili su to slijepi putnici, neki siromasi koji su se u Karlovcu ukrcali u prostoriju za kočničara, a koja je fizički odvojena od ostatka poštanskog vagona.

Za ilustraciju ovog udesa prenosim fotografiju koju je postavio kolega Glažar na forumu zeljeznice.net, a koja prikazuje mjesto nesreće i ostatke poštanskog vagona (desno dolje u krugu):



Prije nego netko eventualno pita kakve sve to veze ima s modelarstvom, preventivno poručujem: ako imate kakvu kršinu od poštanskog vagona, plus malo mašte, možete ga uvaliti u neki ponor i među žbunje na maketi, pa tako inscenirati izvanredni događaj od 5. kolovoza 1965.

Poštansko - prtljažni vagon DB

Liliput L 329253 DB III epoche PW Post 4ue 100001 Han