Kao railfan od malih nogu ponekad izađem na prugu i otputujem do neke zanimljive destinacije, pa je tako bilo i u utorak 1. studenog. Dok je pošten svijet na blagdan Svih Svetih obilazio groblja ja sam opet bio na željeznom konju. Valjalo je iskoristiti jedan od posljednjih lijepih dana ove jeseni, idealan za vjerojatno zadnji izlazak na svježi željeznički zrak ove kalendarske godine, a odlučio sam posjetiti kolodvor i gradić Jastrebarsko.
Za putovanje iz Zagreba u Jastrebarsko koristio sam vlak broj 4000, a za povratak 4059. Sve je u početku izgledalo idilično, ali je putovanje ubrzo došlo na rub da mi prisjedne.

Vlak 4000 na peronu:



Izabrao sam vagon tipa Z:





Upravo kada sam razmišljao kojim bi komplimentima obasuo HŽ zbog udobne i brze vožnje mlada kondukterka je obznanila svakom putniku ponaosob: - U Horvatima presjedamo na autobus, pa u Zdenčini opet u vlak. - Nazdravlje! - Zaključio sam da je riječ o nekom izvanrednom događaju, vjerojatno pregaženju ili je neko vozilo podletjelo pod vlak. Tek kasnije sam saznao da je prethodnog dana lokomotiva 1141-388 na vlaku 703 polomila vozni vod i strujni oduzimač na dionici Horvati - Zdenčina, pa je uvedena supstitucija putničkog prometa autobusima.
U kolodvoru Horvati izašli smo iz vlaka i posjedali u autobuse. Svaka čast nadležnima za hitne intervencije, sve je teklo kao po špagi. Vozači su pitali putnike: - Ima li tko za Mavračiće? - Nema, onda idemo izravno u Zdenčinu. Vozili smo se nekom vijugavom i vrlo uskom cestom, dijelom kroz šumu, da bi u Pavučnjaku izbili na staru karlovačku cestu i u Klinča Selima skrenuli prema kolodvoru Zdenčina.

Presjedanje u kolodvoru Horvati:

Evo nas u Zdenčini, a vlaka još nema:



Autobusi čekaju putnike iz suprotnog smjera:



Dvije sličice iz neplaniranog bavljenja u kolodvoru Zdenčina:





Pitao sam čovjeka u radnoj odjeći HŽ-a (skretničar-manevrist) kada stiže vlak, a on mi odgovori: - Uskoro će doći, upravo treba krenuti iz Karlovca. - Mooolim?! Iz Karlovca, uskoro... Srećom je informacija bila pogrešna, stigao je relativno brzo:

Prelazak lokomotive na drugi kraj vlaka:



Ku'š na me:



I evo me na odredištu:



Jastrebarsko je međukolodvor na pruzi M202 Zagreb Glavni kolodvor - Rijeka, na kilometarskom položaju 456+998. Od susjednog kolodvora Zdenčina u smjeru Zagreba udaljen je 8,5 km, a od kolodvora Draganići u smjeru Rijeke 10,5 km. Najveća dopuštena duljina vlakova na 2. i 3. kolosijeku iznosi, ovisno o smjeru vožnje, 519-522 m.
U vrijeme mog posjeta u službi je bio samo jedan čovjek - prometnik Mijo. S njim je u smjeni trebao biti i skretničar-manevrist, ali je on zbog izvanrednih okolnosti izaslan u kolodvor Zdenčina. Gospodin Mijo mi je potvrdio slutnje da sam propustio živahan promet jer je kroz kolodvor trebalo proći više teretnih vlakova, no zbog pada kontaktne mreže sve se poremetilo. Tako sam na ovom pohodu vidio samo dva teretnjaka - jedan u kolodvoru Hrvatski Leskovac, a drugi će biti naknadno spomenut. Vlakova dakle nema, ali kolodvor nitko nije odnio pa ćemo ga ukratko obići.

Moj domaćin gospodin Mijo:



Pogled u smjeru Zdenčine:

Jedini vagon u kolodvoru je ova cisterna:



Pretpostavljam da će i ove klade na put prugom:



Svoja putovanja nikada ne ograničavam na kolodvor nego potražim lokalne znamenitosti. A njih uvijek ima, pa slijedi mali osvrt na šetnju gradićem Jastrebarsko.
Po teritorijalno-upravnom statusu Jastrebarsko, ili skraćeno Jaska, je grad u okviru Zagrebačke županije. U sastavu grada je ukupno 60 naselja. Grad Jastrebarsko je po popisu stanovništva 2011. godine imao 15.866 stanovnika, od kojih oko 6.000 u istoimenom naselju.
Jastrebarsko je staro naselje. Po prvi put se spominje 1249. godine kao "zemlja Jastrebarska" i "forenses de Jastraburcza" u ispravi bana Stjepana, kao središte trgovine i suda, na međi zemalja koje pripadaju podgorskoj županiji i tvrđavi u Podgorju (danas Draga Svetojanska). Skraćeni naziv Jaska potječe iz običaja skraćivanja imena i može se naći kao kratica imena "Jastrebarska" u starim latinskim ispravama. Ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. dodijelio je 1257. godine Jastrebarskom povlastice slobodnog kraljevskog trgovišta, a tu su povelju kasnije potvrđivali i drugi vladari. Ta je povelja bila gotovo 600 godina osnovni pravni dokument iz kojeg su izvirale sve povlastice ovog grada i ona je stoljećima pomagala građanima Jastrebarskog da u brojnim sporovima s feudalcima očuvaju svoje sloboštine.
Od 1519. do 1848. na život grada presudno su utjecali članovi vlastelinske obitelji Erdödy. Od jaskanskih Erdödyja najviše su se proslavili glasoviti vojskovođe i hrvatski banovi Petar II. i Toma II. Ban Petar Erdödy, čija se nadgrobna ploča nalazi u župnoj crkvi svetog Nikole, nagrađen je zbog pobjede nad Turcima kod Obreške 1565. godine grofovskim naslovom. Njegov sin Toma posebno se istaknuo velikom i presudnom pobjedom u bitki kod Siska 1593., nakon koje je u znak zahvalnosti Majci Božjoj obnovio jaskanski samostan.
Mirom u Schönbrunnu 1809. hrvatski krajevi južno of Save uključeni su u Napoleonove Ilirske provincije, tako da su Jastrebarsko vlastelinstvo i trgovište došli pod francusku vlast. Francuzi su se povukli u ljeto 1813. Feudalno razdoblje u povijesti jastrebarskog trgovišta i vlastelinstva završilo je revolucionarne godine 1848. Jastrebarsko se intenzivnije razvilo u drugoj polovici 19. stoljeća, a razvoju grada i cijelog kraja znatno je pridonijela izgradnja željezničke pruge od Zagreba do Karlovca 1865. godine.

Prvi ciljani objekt je franjevački samostan:



Franjevački samostan u Jastrebarskom spada u najvišu kategoriju spomenika kulture u Hrvatskoj. Ratovi s Turcima otjerali su iz Jastrebarskog dominikance, red kojem je ban Petar Erdödy podigao samostan i crkvu Blažene Djevice Marije. Ban Toma Erdödy pozvao je odmah nakon pobjede nad turskom vojskom kod Siska, kojom se proslavio 1593. godine, bosanske franjevce u samostan koji je, kao zavjet nakon konačnog poraza Turaka u Hrvatskoj, dao obnoviti. Franjevci su tako preuzeli samostan i crkvu 1602. godine. Franjevački red utro je put baroknom stilu i utjecao na razvoj umjetnosti u cijelom jaskanskom kraju. U samom samostanu je vrijedna zbirka umjetnina baroknog i gotičkog stila. Najraniji poznati tragovi glazbenog djelovanja u Jastrebarskom vezani su uz jaskanski samostan jer su u njemu postojale orgulje još davne 1690. Odlaskom franjevaca i dolaskom cistercita 1982. neke su umjetnine i mnoge knjige nažalost odnesene iz Jastrebarskog. Franjevci su se ponovno vratili u rujnu 2008. te im je želja u samostan vratiti sve vrijedne kipove, slike i knjige koje mu pripadaju. Škapularsko proštenje u jaskanskom samostanu uvedeno je početkom 18. stoljeća te je postalo najomiljenije proštenje u Jastrebarskom, koje se redovito obavlja u mjesecu srpnju, prve nedjelje nakon blagdana Majke Božje Karmelske 16. srpnja.

Drugi ciljani objekt je župna crkva Svetog Nikole:



Župa Svetog Nikole biskupa u Jastrebarskom spominje se u povelji kralja Bele IV. iz 1257. godine, a nalazi se i na popisu arhiđakona goričkog Ivana iz 1334. Župna crkva je od starine smještena na istom mjestu gdje i danas, na prirodnom brežuljku. Građani i magistrat gradili su crkvu u današnjem obliku od 1772. do 1775., u vrijeme župnika Stjepana Arbanasa, kotarskog dekana i kanonika zagrebačkog. U vrijeme gradnje crkve, 1772.-1775. kapela Svetog Petra, koju je prizidao 1561. hrvatski ban Petar Erdödy, pretvorena je u sadašnju sakristiju. Nakon potresa 1880, crkva je ponovo obnovljena. Prema legendi jaskanska župna crkva posvećena je Svetom Nikoli biskupu jer se davnih dana jedan bogati građanin Jastrebarskog, u nevolji na moru, zavjetovao da će u slučaju spasa iz oluje podići u svojem rodnom gradu crkvu svecu-zaštitniku pomoraca.

Treći ciljani objekt je dvorac grofova Erdödy:



Dvorac Erdödy u Jastrebarskom je najstarije zdanje u gradu. Smješten je u lijepom starom parku koji je hortikulturni spomenik. U prvotnoj funkciji bio je nizinska tvrđava okružena vodenim opkopima koji su danas zasuti i ozelenjeni, ali vidljivi u obličju terena. Prema arhivskim podacima dvorac-kaštel sagradio je ban Matija Gereb u razdoblju od 1483. do 1489. godine. U prvoj polovici XVI. stoljeća obitelj Erdödy dolazi u posjed jastrebarskoga vlastelinstva pa tako i dvorca te ga posjeduje sve do 1922. godine. Tokom vremena više puta dograđivan. Stjepan Erdödy, ljubitelj prirode i lova, osnovao je u njemu Prirodoslovni muzej. Nakon toga kupio ga je veletrgovac Ehrman, a kad je on 1936. godine propao općina ga je otkupila za dječji dom. U njemu je neko vrijeme bio smješten i Zavičajni muzej. Dvorac je danas u derutnom stanju i nije moguće razgledati mu unutrašnjost, međutim uskoro mu slijedi potpuna obnova.

Dvorac sa druge strane, vidi se i nekadašnji opkop:



Oko dvorca je prekrasan park imenom Perivoj grofova Erdödy:



Slijedi povratak i vožnja vlakom do Zdenčine, a u kolodvoru Taurus na teretnjaku s cisternama:



Još jedno presjedanje u bus:



Ponovo u kolodvoru Horvati. Nikada ne bih pomislio da će me razveseliti jedan mađar:



Ako nekoga zanima opširnija verzija može pogledati ovdje (nije potrebno logiranje):

http://www.zeljeznice.net/forum/index.p ... enog-2016/