Jedini vagon u kolodvoru je ova cisterna:
Pretpostavljam da će i ove klade na put prugom:
Svoja putovanja nikada ne ograničavam na kolodvor nego potražim lokalne znamenitosti. A njih uvijek ima, pa slijedi mali osvrt na šetnju gradićem Jastrebarsko.
Po teritorijalno-upravnom statusu Jastrebarsko, ili skraćeno Jaska, je grad u okviru Zagrebačke županije. U sastavu grada je ukupno 60 naselja. Grad Jastrebarsko je po popisu stanovništva 2011. godine imao 15.866 stanovnika, od kojih oko 6.000 u istoimenom naselju.
Jastrebarsko je staro naselje. Po prvi put se spominje 1249. godine kao "zemlja Jastrebarska" i "forenses de Jastraburcza" u ispravi bana Stjepana, kao središte trgovine i suda, na međi zemalja koje pripadaju podgorskoj županiji i tvrđavi u Podgorju (danas Draga Svetojanska). Skraćeni naziv Jaska potječe iz običaja skraćivanja imena i može se naći kao kratica imena "Jastrebarska" u starim latinskim ispravama. Ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. dodijelio je 1257. godine Jastrebarskom povlastice slobodnog kraljevskog trgovišta, a tu su povelju kasnije potvrđivali i drugi vladari. Ta je povelja bila gotovo 600 godina osnovni pravni dokument iz kojeg su izvirale sve povlastice ovog grada i ona je stoljećima pomagala građanima Jastrebarskog da u brojnim sporovima s feudalcima očuvaju svoje sloboštine.
Od 1519. do 1848. na život grada presudno su utjecali članovi vlastelinske obitelji Erdödy. Od jaskanskih Erdödyja najviše su se proslavili glasoviti vojskovođe i hrvatski banovi Petar II. i Toma II. Ban Petar Erdödy, čija se nadgrobna ploča nalazi u župnoj crkvi svetog Nikole, nagrađen je zbog pobjede nad Turcima kod Obreške 1565. godine grofovskim naslovom. Njegov sin Toma posebno se istaknuo velikom i presudnom pobjedom u bitki kod Siska 1593., nakon koje je u znak zahvalnosti Majci Božjoj obnovio jaskanski samostan.
Mirom u Schönbrunnu 1809. hrvatski krajevi južno of Save uključeni su u Napoleonove Ilirske provincije, tako da su Jastrebarsko vlastelinstvo i trgovište došli pod francusku vlast. Francuzi su se povukli u ljeto 1813. Feudalno razdoblje u povijesti jastrebarskog trgovišta i vlastelinstva završilo je revolucionarne godine 1848. Jastrebarsko se intenzivnije razvilo u drugoj polovici 19. stoljeća, a razvoju grada i cijelog kraja znatno je pridonijela izgradnja željezničke pruge od Zagreba do Karlovca 1865. godine.
Prvi ciljani objekt je franjevački samostan:
Franjevački samostan u Jastrebarskom spada u najvišu kategoriju spomenika kulture u Hrvatskoj. Ratovi s Turcima otjerali su iz Jastrebarskog dominikance, red kojem je ban Petar Erdödy podigao samostan i crkvu Blažene Djevice Marije. Ban Toma Erdödy pozvao je odmah nakon pobjede nad turskom vojskom kod Siska, kojom se proslavio 1593. godine, bosanske franjevce u samostan koji je, kao zavjet nakon konačnog poraza Turaka u Hrvatskoj, dao obnoviti. Franjevci su tako preuzeli samostan i crkvu 1602. godine. Franjevački red utro je put baroknom stilu i utjecao na razvoj umjetnosti u cijelom jaskanskom kraju. U samom samostanu je vrijedna zbirka umjetnina baroknog i gotičkog stila. Najraniji poznati tragovi glazbenog djelovanja u Jastrebarskom vezani su uz jaskanski samostan jer su u njemu postojale orgulje još davne 1690. Odlaskom franjevaca i dolaskom cistercita 1982. neke su umjetnine i mnoge knjige nažalost odnesene iz Jastrebarskog. Franjevci su se ponovno vratili u rujnu 2008. te im je želja u samostan vratiti sve vrijedne kipove, slike i knjige koje mu pripadaju. Škapularsko proštenje u jaskanskom samostanu uvedeno je početkom 18. stoljeća te je postalo najomiljenije proštenje u Jastrebarskom, koje se redovito obavlja u mjesecu srpnju, prve nedjelje nakon blagdana Majke Božje Karmelske 16. srpnja.
Drugi ciljani objekt je župna crkva Svetog Nikole:
Župa Svetog Nikole biskupa u Jastrebarskom spominje se u povelji kralja Bele IV. iz 1257. godine, a nalazi se i na popisu arhiđakona goričkog Ivana iz 1334. Župna crkva je od starine smještena na istom mjestu gdje i danas, na prirodnom brežuljku. Građani i magistrat gradili su crkvu u današnjem obliku od 1772. do 1775., u vrijeme župnika Stjepana Arbanasa, kotarskog dekana i kanonika zagrebačkog. U vrijeme gradnje crkve, 1772.-1775. kapela Svetog Petra, koju je prizidao 1561. hrvatski ban Petar Erdödy, pretvorena je u sadašnju sakristiju. Nakon potresa 1880, crkva je ponovo obnovljena. Prema legendi jaskanska župna crkva posvećena je Svetom Nikoli biskupu jer se davnih dana jedan bogati građanin Jastrebarskog, u nevolji na moru, zavjetovao da će u slučaju spasa iz oluje podići u svojem rodnom gradu crkvu svecu-zaštitniku pomoraca.
Treći ciljani objekt je dvorac grofova Erdödy:
Dvorac Erdödy u Jastrebarskom je najstarije zdanje u gradu. Smješten je u lijepom starom parku koji je hortikulturni spomenik. U prvotnoj funkciji bio je nizinska tvrđava okružena vodenim opkopima koji su danas zasuti i ozelenjeni, ali vidljivi u obličju terena. Prema arhivskim podacima dvorac-kaštel sagradio je ban Matija Gereb u razdoblju od 1483. do 1489. godine. U prvoj polovici XVI. stoljeća obitelj Erdödy dolazi u posjed jastrebarskoga vlastelinstva pa tako i dvorca te ga posjeduje sve do 1922. godine. Tokom vremena više puta dograđivan. Stjepan Erdödy, ljubitelj prirode i lova, osnovao je u njemu Prirodoslovni muzej. Nakon toga kupio ga je veletrgovac Ehrman, a kad je on 1936. godine propao općina ga je otkupila za dječji dom. U njemu je neko vrijeme bio smješten i Zavičajni muzej. Dvorac je danas u derutnom stanju i nije moguće razgledati mu unutrašnjost, međutim uskoro mu slijedi potpuna obnova.